Ovih dana na svim portalima pratimo sapunicu iz života. U glavnoj je ulozi žena koja je ostala bez muža bogataša. Nažalost, na ovim “našim” prostorima pravde nema pa postoji velika vjerojatnost da će jadna ili “jadna” žena ostati bez onoga što misli da joj pripada.
Treba li govoriti o jadnicima koji doje djecu staru pedeset godina? Ili je ipak na tu temu sve rečeno, napisano, snimljeno? „Posudi mi tisuću eura, hitno mi je, jesi doma?“ Naravno da si doma, uvijek si doma kad navršiš šezdeset plus, a korona oko tebe. Međutim, euri ti nisu doma. Uz pomoć štapa vučeš se do autobusne stanice, ne želiš ušteđevinu trošiti na taksi. Imaš bebicu na pragu pedesete. Njoj uvijek nešto treba.
„Ljubavi“, rekla sam mužu kad je odgledao partiju snookera. Nije me čuo jer je gluh, na pregled čeka godinu i sedam mjeseci. „LJUBAVI!“ „Zašto se dereš?“ Pružila sam mu čašu ohlađenog bijelog vina. Zove se Christian i još nešto, butelja 510,50 kuna. Kupila na karticu.
„Ljubavi“, gledala sam ga u oči. Njušio je čašu. „Dobili smo ponudu koja se ne odbija.“ U njegovim očima valjala se dosada. Bio je nemiran. Uskoro su oni kreteni s palicama trebali krenuti u novu turu guranja loptica u rupe. Isključila sam televizor. Da je moj muž nasilnik razbio bi mi bio glavu. Moj muž nije nasilnik. Udavio me pogledom.
Jako sam rano poželjela imati djecu. U lovu na mladunčad nisam previše pažnje posvećivala traženju idealnog tate. Tada sam mislila da su svi muškarci isti. U modi su bili visoki mužjaci širokih ramena i krupnih šaka. Većina žena svoju ljubav prema partneru ne doživljava kao nešto što će joj odrediti sudbinu. Više pažnje posvećuju odabiru vjenčanice nego testiranju budućeg oca svoje djece. Kad se zajebemo, ne čudimo se previše.
Stalno oko sebe gledamo kako se strastvene ljubavi pretvaraju u strastvenu mržnju. Ljubav ima svoj rok trajanja. Dugačka, bijela haljina uvijek se može pretvoriti u kratku u kojoj ćeš nekoj nesretnici poći na vjenčanje. Ti, konačno slobodna, ona pravomoćno osuđena.
Negdje na netu naletjela sam na ovu rečenicu. Napisala ju je Lisa Pontius, poznata influencerica, žena ima trideset i tri godine, mnogi čitaju njene objave.
Sviđa mi se teza. Bez ikakve zajebancije, sviđa mi se. Ni jedno dijete, naravno kad prestane biti dijete, roditeljima ne duguje ništa. Dijete je odrasla osoba kad navrši osamnaest godina. I baš bi bilo lijepo kad bi roditelji odrasloj osobi mogli reći: „Bivše dijete moje, ne duguješ mi ništa. Tamo su ti vrata. Sretan put!“
Novi je otišao u Opatiju igrati tenis. Poljubili smo se. Njegova fenomenalna guzica krenula je prema garaži. Kad mi je zatrubio, sa sebe sam oderala pušap. Za koji kurac žene od jedanaeste moraju nositi grudnjak? Starice u devedesetoj imaju u ormaru grudnjak „za doktoru“ i „grudnjak za u grob“. Mi i stare i mrtve moramo biti „seksi“? Preciznije, mi ni stare ni mrtve ne smijemo biti opuštene? Naša je normalnost žicom okovana.
Udavače su ovih dana došle na svoje. Iza njih je krvava borba za pravo da u nekom parku ili stanciji kažu DA u nazočnosti stotinu ili više svečano odjevenih ljudi. Zahvaljujući odlasku korone na, vjerojatno, kraću pauzu, horde žena bez poželjnog statusa hrle prema buticima, frizerima, šminkerima i prodavaonicama cipela da bi se opremile za „najljepši dan u životu svake žene“.
Koliko sva ta frka uopće ima smisla u dvadeset i prvom vijeku kad ljubavi najčešće traju jednu noć, a ženama koje razbijaju glavu u kakvu vjenčanicu uvući dijetom izmučeno tijelo udaja ne znači uvijek i rješavanje financijskih problema?
Tko su kurviši? Kurviši su najčešće oženjeni muškarci koji varaju svoje žene, posebno veliki kurviši su oni koji napuštaju njih i djecu i odu s drugom, u pravilu mlađom jer „mlađe je slađe“. Ponekad neki od njih ode i sa starijom, ali se „starije“ ne rimuje sa „slađe“ pa se tako i ne doživljava. Kurviše se razapinje na križ zbog nejači koju su ostavili iza sebe i uplakane nesretnice pred kojoj je život staza posuta oštrim komadićima stakla.
Kad je nedavno predsjednica Kolinda zabunom ili “zabunom” hrvatskoj dječici uvalila u poklon paketiće srpske čokoladice, pa se zatim ispričala, pa još dodala “kako se to više nikad neće ponoviti”, normalan čovjek je pomislio kako je naša predsjednica glupača. Srpske čokoladice dizati na nivo simbola hrvatsko-srpskog neuništivog neprijateljstva može samo osoba kojoj nisu baš svi na broju.
Gospođu Kolindu Grabar-Kitarović ne držim ni previše pametnom ni glupom. Pretpostavljam da se njezin kvocijent inteligencije ipak drži negdje oko stotke. Gospođa, dakle, nije glupača, gospođa je političarka. Ovo mi je ovog trena palo na pamet, političarka se rimuje sa zvečarka. Želim reći, Kolinda je opaki igrač. Sluša svoje i naše gospodare kojima sukob sa dovijeka nam mrskim Srbima savršeno odgovara da pažnju običnih građana skrene sa daleko gadnijih tema nego što su to subotičke čokoladice.
Hrvatska je na nogama. Da li je predsjednik Josipović u sukobu interesa? O čem se radi? Josipović je imao problema sa kapcima pa je iz Njemačke pozvao svoga prijatelja estetskog kirurga Ninkovića da dođe u Hrvatsku, ovdje ga besplatno operira i otvori mu oči. I bi tako! Ali, po nekom hrvatskom zakonu, ako hrvatski dužnosnik primi poklon vredniji od 500 kuna onda je u sukobu interesa. Josipovićevi neprijatelji našeg su najpoznatijeg borca za pravdu, pravednost, novu pravednost i ostale pravednosti prijavili Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Žalosno što neki misle da ikakve veze može imati, primjerice, bonbonijera vrijedna 500 kuna i operativni zahvat. Ljudskoj zlobi kraja nema.
