Baš me obradovala vijest da se naš nacionalni junak i heroj domovinskoga mira opet zaljubio. Cura je trideset godina mlađa od njega. Neka pati kome smeta. Ne smeta me, ali… Nije fer. Kad sam se ja treći put udala za muškarca od sebe mlađeg šesnaest godina, Hrvatska je bila na nogama.
Svaki put kad “Vatrenima” i “Kockastima” na nekom prvenstvu objese medalju oko vrata jave se hrvatski generali i ostali “heroji” koji vole sve što je hrvatsko. Ne pada im na pamet da baš nikoga nije briga što oni misle.
Jebote! Ja napisala tekst, možete ga pročitati ispod ovoga, nazvao me Index smije li ga prenijeti, svi mi kradu tekstove, oni bar pitaju, samo vi prenesite. Jebote! Ekipa koja mi uređuje stanicu pročitala je većinu komentara, možda i sve, nisam ih pitala, sažela mi je poruke čitatelja Indexa. Prenijet ću vam.
Na današnji dan umro je drug Tuđman. Ušao je u hrvatsku povijest kao otac ove i ovakve domovine. Hrvatske su ulice puste. Nema demonstranata koji bi urlali istinu o ovoj i ovakvoj domovini, prozivali pokojnoga druga, tražili promjenu. Sad i ovdje. Naprotiv, ako je vjerovati medijima, Hrvati su sinoć još jedanput kolektivno svršili urlajući: “Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska…”
“Ti si kriva”, čula sam Krešin glas. “Zlato”, rekla sam unuku, “budi precizan i ne reži.” “Ti si kriva.” “S tvojim ocem čitav život imam problema jer mi pedeset godina nabija na nos da sam kriva. Ili budi jasan ili odjebi.”
Dečki!
Godinama mi idete na živce. Neopisivo. Pijani se u hordama valjate ulicama hrvatskih gradova obučeni u “svoje” zastave. Kud vi prolazite, tu trava ne raste. Što je s vama?
Kad su Vatreni ulazili autobusom u Zagreb bila sam, valjda jedina, osim onih milijun Hrvata koji rade vani, izvan Hrvatske. Nisam čitala portale, šetalama sam trgovima Varšave i tamanila najbolje kolače na svijetu. Volim Poljsku.
Liječnika nema. Nema pravih. Ušla sam u Medico, riječku privatnu kliniku, platila pregled, dobila dijagnozu. Srećom, došla sam do akademika Samaržije na Jordanovcu koji mi je, bacio je pogled na fotku mojih pluća, isti čas rekao da dijagnoza sa kojom sam došla nema veze s mozgom.
Zovu li se Vatreni još uvijek Vatreni? Ili im promijenilo ime? U Hrvatski Vatreni? Ne bih o njima smjela pisati, nikad nisam uspjela skužiti što je to ofsajd ili sastranik. Zovu li se Vatreni još uvijek i Kockasti? Zašto se zovu, ako se zovu, Kockasti kad je kocka geometrijsko tijelo koje ne može stati na “kockastu” majicu da ga jebeš. Ipak, naši kvadratasti se vjerojatno ipak zovu Kockasti što je po meni jedan u nizu dokaza da se radi o kretenima sa obje strane ekrana.
Jedina sam nona koja misli da njezin unuk nije najpametnije dijete na svijetu. Krešo igra nogomet. Jučer nije dao pobjednički gol na utakmici koja ga je za desetak godina trebala odvesti na Svjetsko prvenstvo u nogometu. Otac mu je satima objašnjavao da gripa nije i ne može biti isprika za napuštanje utakmice usred utakmice i plakanje i povraćanje pokraj stative. Mama se složila sa tatom dok je Krešo crven poput raka, imao je trideset i osam sa devet, jecajući ponavljao, bolestan sam, bolestan sam.
