Muškarci

Čitam na portalima kako jedna od zvijezda na hrvatskom medijskom nebu objavljuje javnosti da negdje u Hrvatskoj postoji muškarac koji sestrama iz marketa donosi uloške. To je brejkingnjuz. Zvijezdi Hrvatici koja nikako da postane zvijezda repatica šalju se lajkovi, brat je heroj, a ne zločinac, „nažalost nije slobodan“….

Stara sam i glupa i ne razumijem vrijeme u kome ću još malo živjeti. Vratit ću se u bolju prošlost. Netko bi trebao reći mladim ženama koje bjesomučno na Instagramu lajkaju Nosača Uložaka da su i u naše vrijeme za nas muževi i dečki kupovali uloške. Mi smo mislile da je to normalno i da je menstruacija normalna. Da nam je netko rekao da će za pedeset godina u Jugoslaviji menstruacija kao pojava biti top tema, da ćemo imati Hrvatsku nismo mogle zamisliti, rekle bismo mu da krene na dugotrajno liječenje. Očito smo u paketu sa demokracijom i Hrvatskom dobili ogromno jato kokošiju koje se ne gasi već godinama.

Hrvatska je na nogama. Jedna je talentirana, malodobna pjevačica na svoje krhko gotovo osamnaestogodišnje tijelo navukla „vruće hlačice“ i zapalila Hrvatsku. Utvrdit ću gradivo za one kojima je ova VIJEST promakla jer negdje konobare za tri tisuće kuna mjesečno radeći šesnaest sati dnevno. Siroti, nemaju vremena čitati pizdarije.

Prelazim na TEMU. Cura, ne, ime nije bitno, navukla je na sebe gaćice od malo čvršćeg materijala. Nije punoljetna pa je za svoj stajling dobila dozvolu i od mame i od tate. Njezin je spot objavila Hrvatska televizija u svojoj, navodno, gledanoj emisiji.

Ne jebe me samo korona. Imam kćer, unuku, prijateljice, sama sam žena, nikad mi nije palo na pamet da zbog toga žalim. Ovih me dana sram što sam to što jesam. Užasnuta sam. Nekakve hrvatske „nevjeste“ preklinju epidemiologe da im dozvole svadbe na kojima će biti stotine uzvanika. Epidemiolozi koji o koroni ništa ne znaju, ali vide da ljudi umiru i da se razbolijevaju, muku muče kako pomahnitale „nevjeste“ uvjeriti da bi morale smanjiti doživljaj.

Na nekom od portala pročitala sam tekst na temu jesmo li mi Hrvati ljubomorni na Srbe. Autor teksta nam je dokazao, između ostalog citirajući uglednog srpskog profesora, da možda ipak ne treba biti ljubomoran na Srbe.

Gledala sam uživo dešavanja u Beogradu zahvaljujući američkoj televiziji N1. Danima sam buljila u ekran i pokušavala shvatiti o čemu se radi. Neki od Srba žele srušiti Vučića. Razlozi su jasni. Čovjek je zgrabio državu u šake i ne popušta. Na demokraciju u tom balkanskom tamnom vilajetu čekat će se još godinama. Na nju će čekati oni koji vjeruju da postoji. Nisam među njima.

Jučer se u Laguninim knjižarama ukazala moja stara knjiga „Kad je žena kurva, kad je muškarac peder“. Knjigu u izdanju VBZ-a promovirala sam Osmog marta 2008. godine na Trgu bana Jelačića ispred Bandićevog zahoda. Na promociju je došao i Gradonačelnik.

Zašto sam ga pozvala? Bandić uz čiju su pomoć njegovi pajdaši tada izgradili najskuplji WC u Hrvatskoj donio je odluku da muškarci ne plaćaju „ulaznicu“ jer nakon pišanja i sranja ne peru ruke. Žene su plaćale dvije kune. Nakon moje akcije ženama je ukinuto plaćanje poreza na skupu naviku. Godinama se na kojekakve načine borim za ženska prava. Ovo je moja jedina pobjeda.

Đoković, najbolji tenisač na svijetu, i ekipa imali su krasan plan. Organizirati susret velikih tenisača i pomoći ljudima na ovim prostorima da zaborave čemerne koronarne dane. Mislili smo da su iza nas. Tenisači su željeli i nekima pomoći. Sportska događanja bila su planirana kao humanitarna.

Nažalost, projekt je propao. Razorila ga je korona. Svi svjetski mediji kojima je uvijek loša vijest najveći mogući brejkingnjuz iskoristili su priliku i obrušili se na Đokovića. Ništa neočekivano. Na svakom Đokovićevom velikom meču osjeća se mržnja koju u njegovom pravcu rigaju „bijelci“.

Hoće li se u Hrvatskoj ikad prestati govoriti o pički kao o gorućem problemu? Kad god su izbori pred vratima na hrvatskoj cesti leži hrvatska pička koju ujedinjenim snagama čereče hrvatski političari i hrvatski biskupi.

Bijeda nije tema, nikad nije ni bila, čak se i korona niječe iako nas opet grabi za vrat. Pička, pička, pička. Abortus, abortus, abortus. Abortus je ubojstvo znaju i Raspudić i Škoro i ostali mužjaci u hrvatskoj politici koji su ipak iskusniji i pametniji pa šute na tu temu. Što je abortus znaju i biskupi koji nikad pičke vidjeli nisu. Ubojstvo, ubojstvo, ubojstvo. GRIJEH! I nema većeg od njega!

Tko su kurviši? Kurviši su najčešće oženjeni muškarci koji varaju svoje žene, posebno veliki kurviši su oni koji napuštaju njih i djecu i odu s drugom, u pravilu mlađom jer „mlađe je slađe“. Ponekad neki od njih ode i sa starijom, ali se „starije“ ne rimuje sa „slađe“ pa se tako i ne doživljava. Kurviše se razapinje na križ zbog nejači koju su ostavili iza sebe i uplakane nesretnice pred kojoj je život staza posuta oštrim komadićima stakla.

Kad smo postale predmet? U moje vrijeme, bilo je to pred pedeset godina, žene su hodale svijetom polugole, grudnjaci nisu bili u modi, imale su pravo na obješene grudi, celulit i starost. Kupale smo se bez kostima, na javnoj plaži, nitko nije nevinoj dječici zbog toga pokrivao oči. Bile smo ljudska bića, nismo bile predmet!

Danas? Danas sam slučajno pročitala kako je glasnogovornica nekog nogometnog kluba postala „Vrela Beba“. Vidjela sam Vrelu Bebu. Ne znam što je govorila okupljenim novinarima. Uz nju polugolu sjedio je potpuno odjeven muškarac i znakovito se smiješio. Vlasnik portala skrenuo je čitateljima pozornost na njezine fotke u bikiniju. I zaista, na Instagramu je Beba još vrelija.

Već sam pisala o ovoj temi. Možda bi ipak trebalo utvrditi gradivo? Povod za tekst mi je intervju koga sam dala Borisu Rašeti, lik je fenomenalan. Pročitao je knjigu „Ples oko Sunca“, zato mi je u Expressu poklonio nekoliko stranica. Danas mi je intervju osvanuo na ekranu mobitela, pitaj boga čime izazvan. Rašeta i ja razgovarali smo o politici, uglavnom o politici i knjizi. Danas gledam naslov intervjua na portalu  24 sata, objavljeno prije 22 sata: „Mladi ljubavnik u život mi je donio dašak vedrine i smisao.“