Objavljujemo Vedranin tekst iz Vala. U srijedu je izašao kao prilog Jutarnjem listu. Damir Štimac koji je pred trideset i tri godine uređivao riječki omladinski list “Val” okupio je staru ekipu. Dečki i cure su svojim tekstovima pokazali da u njima još junačko srce bije.
Ne znam jesam li vam ikad priznala koliko mi je drago da Jugoslavije nema. Sjećam se mrskog vremena kad je moj jadni, stari susjed bauljao ulicama Rijeke i zapomagao: “Druže Tito Josip Broz, Ive ti je gol i bos…“ Svaki put kad bi drug Tito odlazio na Brijune koji su se tada zvali Brioni jadnog bi nonića Iveta (tako glasi akuzativ od Ive na čakavskom) zgrabili milicajci i strpali na mjesec dana u prdekanu. Ne, Jugoslavija nije imala milosti prema neprijateljima naroda.
Rijetko gledam televiziju, danas sam je slušala dok sam čistila terasu. Da, slušala. Gledanje naših vijesti je gubljenje vremena, slušanje može čovjeka zabaviti. Presađuješ cvijeće, vadiš zemlju iz vreće i usput saznaš što se dešava u Hrvatskoj.
Na današnji dan pred trideset i devet godina umro je drug Tito.
Živjeli smo u Jugoslaviji. Dok je bio na umoru mnogi od nas jedva smo čekali da se agonija završi. Nadali smo se da će s drugom Titom umrijeti i Jugoslavija.
I bi tako. Iza sebe smo ostavili mrak i ugazili u krvavo svjetlo demokracije. Toliko smo željeli da možemo u svakom trenutku kupiti banane, kavu, upaliti svjetlo, sjesti za volan automobila ne vodeći računa je li dan parni ili neparni.
Za one koji ne znaju gospodin Raspudić rođen je 1975. godine u Mostaru. Jedno je od četvoro djece. Otac mu je bio profesor koji je nakon 40 godina staža otišao u mirovinu, majka Marica mu je arhitektica.
I ove godine obilježit će se bleiburška tragedija. Za neznalice, ako ih uopće ima, 15. svibnja 1945. godine, prepisujem sa Wikija, Britanci su odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Da ne idem u detalje, prema Wikiju, tamo je pobijeno 50.000 Hrvata. Svake godine na sutrašnji dan u Bleiburg odlaze kolone Hrvata i Hrvatica i predstavnika našeg demokracijom i domoljubljem i pravdom i istinom opsjednutog vodstva Hrvatske da bi žrtvama odali počast.
Nema dana a da netko od naših zadriglih političkih analitičara ne spomene “zločinca Tita”, “Titovu diktaturu”, Jugoslaviju, “mrak”. O “svjetlu” piše niži ešalon. Siročići imaju ugovor na tri mjeseca što nikako ne znači i da dobivaju honorar. Zaduženi su za pisanje hvalospjeva nemuštom seoskom popu koji je zahvaljujući crkvenoj lovi danas u Hrvatskoj postao Poštenjak Nacionalni Prvi.
Čudna sam osoba. Izbjegavam portale, novine odavno ne čitam, oko moga televizora mrtvo bulji iako plaćam pretplatu. Ipak… Ne možeš pobjeći od ljudi. Ljudi koji čitaju novine, prate portale, bulje u sjednice Sabora… Zato znam gdje živim. Trenutno će se mnogo toga promijeniti u ovoj američkoj bazi. Za početak, Trg maršala Tita u Zagrebu zvat će se Kazališni trg. To predlažu oni koji znaju da je Tito bio zločinac, istovremeno pojma nemaju što je kazalište.
Ameri nisu bili u pravu. Pred mnogo godina snimili su jedan Titov govor a onda ga stručno analizirali. Došli su do spoznaje. Tito je bio Rus. Snimka sa Titovim govorom u Americi je bila sakrivena ispod sedam mora i još više gora a onda su Ameri odlučili, izvući ćemo snimku i otkriti istinu. I bi tako.
Tito je Rus! Vijest je na ovim našim prostorima, nekima od njih, odjeknula poput udarca američkog drona u neko pakistansko ili afganistansko dijete u kolijevci. Tito je Rus? Ameri su kod nas uvijek u pravu ali, Tito je Rus… Može li to proći? Smije li to proći? Jedan od naših uglednih dnevnih listova napravio je dodatna ispitivanja jer je kobna vijest u Hrvatskoj izazvala kolektivnu depresiju. Da li je moguće da je naš najveći heroj i naš najveći zločinac Rus? Rus? Možda bismo lakše progutali gorku istinu da je bio Srbin. Ali Rus? Što ako je i pradjed Putinov? Znamo tko je Putin. Najveće zlo koje zemljom hoda. Tito Rus?
Sinoć sam na Hrvatskoj teve gledala njemački dokumentarni film o Titu ubojici. Autori su mladi Nijemci Gruell i Hofmann. O čem se u filmu radi prepisujem iz Novog lista. “To je najstarija nerazriješena serija ubojstava u Njemačkoj, sve do pada Berlinskog zida u Saveznoj Republici Njemačkoj ubijeno je 30-tak protivnika jugoslavenskog režima. Većinom su to bili Hrvati u egzilu. Ubojstva su naručivana iz Beograda… Jedan od glavnih igrača bio je Josip Perković. Njemačko državno odvjetništvo optužilo je ovog bivšeg visokopozicioniranog agenta tajne službe u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića koje se dogodilo prije više od 30 godina.”
