Domovinski Rat

Zaštu su u posljednje vrijeme naši dragovoljci krenuli u rat? Je li to zbog ovih vrućina?

Kolona koja će slaviti zločin

U srijedu će kroz Vukovar proći kolona koja će obilježiti najveću veleizdaju u povijesti Hrvatske. Gospodo! Čujte kako je govorio Siniša Glavašević! Još uvijek imate vremena odustati. Prljavi čin koji se iz godine u godinu ponavlja bahati je izraz prezira prema Siniši Glavaševiću, njegovim suborcima, civilnim žrtvama, gradu Vukovaru i građanima Hrvatske koji vole istinu i svoju zemlju.

Fotografija: https://commons.wikimedia.org/wiki/User:Pudelek

https://www.youtube.com/watch?v=3e9zHmuUJ8I&feature=youtu.be

Ovih dana ne mogu pobjeći od tekstova o Rijeci. Pobjegla bih da Rijeka nije moj grad. Zašto mi čačkaju po rani, jebeni analitičari!

Većina ljudi oko mene hvata se za pištolj kad netko spomene dragovoljce Domovinskog rata. Traže pištolj i kad se spomene Domovinski rat. Želim reći, ljudi oko mene nadrkani su stalno i na mnoge teme. Ja poštujem dragovoljce, svaka njima čast. Nek se grebu i ogrebu, nek nas deru i oderu.

Gledala sam film o udovicama Domovinskog rata koji se na Hrvatskoj teve prikazao u porno terminu jer su se udovice Domovinskog rata uznemirile. Netko im je rekao da se autor filma izruguje njihovoj sudbini. Zbog frke koja se digla pogledala sam film.

Ne znam službenu definiciju Oluje  ali znam što je Oluja.  Nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske  200.000 ili 300.000 tisuća Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, Olujom smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.

Moj brat je bio dragovoljac. Mi smo Hrvati, mislim moj brat i ja. Tata i mama su nam bili ustaše ali su nažalost umrli. Da nisu sad bi imali ustašku penziju koje u Hrvatskoj nema ali se ipak dijeli. Moj brat dragovoljac bio je na svim prvim crtama bojišnice. Nikad nikome nije rekao koliko je četnika pobio jer heroji o tome ne govore. Kad braniš rodnu grudu ko ti brani da ubijaš? Ubijanje u ratu je borba za demokraciju.

Broj okupatora koji želi okupi Kroejša sve je veći. Kad su se sastavili oni iz šatora sa onima koji su spremni izašli iz domova svojih jučer ih je zagrebačkim ulicama marširalo, ako je vjerovati kroejša medijima, preko tisuću. Što oni oće znamo. Oće novu vlast, oće da im se milanović javi, zato su mu došli urlikati pod prozore, oće veće mirovine, invalidnine, još novija kolica, aute… Oće da budu svoji na svome a ne da Hrvackom vladaju jugoslaveni i četnici.

Klemm je vršnjak moga sina. Sramim se što sam odgojila kretena. O Klemmu sve znate, o mom sinu ništa, pa će vam pretužna majka nabaciti nekoliko činjenica. Moje dijete koga sam se u srcu odrekla, javno neću jer to košta, diplomiralo je na dva fakulteta.

Jučer sam gledala Frljićevu predstavu “Aleksandra Zec”. Očekivalo se da će to biti dešavanje “visokog rizika”. Ništa od toga. Pred Hrvatskim kulturnim domom stajalo je postrojeno desetak “dragovoljaca Domovinskog rata”. U rukama su držali oveće letke. Na njima smo mogli pročitati koliko je “naše djece” poginulo u ratu. Riječki “dragovoljci”, za razliku od nekih drugih, djelovali su siroto i nimalo agresivno. Mršavi, ispijeni, šutljivi, pokazivali su listove papira koje ljudi baš i nisu zagledavali. Frljić je na početku predstave pokazao veliko poštovanje prema “stožerima” svih tipova tako da je glumica u uvodu u predstavu urlajući rekla sve ono što bi rekao i najagresivniji vukovarski “stožeraš”. Jest to deranje odskakalo od tona ostatka predstave ali kad uzmemo u obzir koliko naši “stožeraši” znaju biti nervozni to i nije bio loš potez.