Dan Žena

Osmi je mart. Pravo vrijeme da “dobri” muškarci novinari napišu koju lijepu rečenicu o “jadnim” ženama kojima su zli muškarci pretvorili život u pakao.

Osmi mart! Koja sreća! Danas me neće prebiti, bit će previše pijan, slavit će Dan žena. Šef nam je rekao, žene, danas radite do jedan. Koja radost. Na trgovima će nam političari dijeliti ruže. Kako je lijepo biti žena.

Mnoge od nas ne bi znale da je danas Dan žena da im na nekoj od gradskih šetnica političar u kampanji nije uručio cvijet. Svaka od tih žena se nasmiješila ambicioznom mužjaku. Žena mora biti pristojna i kad drek dobije. Nije ruža drek? Da ruža nije drek dobivali bi je i muškarci.

I tako, danas će mužjaci diljem Lijepe Naše ženama dijeliti mrtve ruže. Pravi poklon za prave osobe. Mi jesmo mrtve ruže. Čak ni trnja nemamo. Kad nas siluju plačemo i tražimo milost, od muškaraca koji zakone donose. Kad nas manje plaćaju od muškaraca tražimo izjednačavanje plaća od muškaraca kojima se jebe za naša šaputanja.

Uskoro će Osmi mart, zato se na portalima smiješe i žene koje ne pokazuju sise, bedra, obrijanu pičku i raskošne ekstenzije. Brojevi telefona kurvi koje puše uzbudljivije nego dvanaestogodišnji dječak biskupu nekako su manje vidljivi. Oh, uskoro će Osmi mart.

Pa šta ako ovaj tekst pišem jer je sutra Dan žena? Tko vas jebe, dečki. Sutra neću moći pisati jer ću se naliti u čast činjenice da sam žensko.

Danas će nama koje među nogama imamo ono što nas čini ropkinjama muškarci čestitati Dan. Jednom na godinu u svim civiliziranim zemljama svijeta žene imaju Dan. Dobivaju cvijeće, na televiziji gledamo kako su se pred sto i više godina naše prabake borile za ovo u čemu mi uživamo danas.