Aleksandar Stanković

Mnoge moje prijateljice vole gledati Raspudića.  Sve one, pa i ja, kad ga vidimo na ekranu poželimo da „bude lijep i šuti“. Naše molbe nikad nisu uslišane. Raspudić svaki put na televiziji govori i razajebe nam gušt. Tako je bilo i u Nedjeljom u dva.

Zašto se nekim mojim prijateljicama i meni sviđa Raspudić, kad šuti? Zato što se u hrvatskom javnom prostoru ne može vidjeti dva metra muškog mesa koje može biti odmor za oči. Raspudić je visok, plećat, ima gustu kosu, nema trbušine…

Gledala sam Nedjeljom u dva. Gošća je bila Jelena Veljača. Žena je trenutačno najpoznatija borkinja za prava žena u Hrvatskoj. Organizirala je zajedno sa još nekim ženama dva velika prosvjedna skupa. Jedan kad je otac preko balkona pobacao svoju djecu, drugi u subotu u znak podrške žrtvi silovanja.

U Nedjeljom u 2 nastupila je Dalija Orešković buduća hrvatska političarka. Neki hrvatski mediji već duže vrijeme najavljuju njezino ozbiljno ukazanje na ekranima naših sirotih života. Ipak, jedno su portalčići i tjednik u kome su tekstovi o knjigama mnogo napetiji nego oni o politici, drugo je Nedjeljom u dva, jedina emisija kojoj se još u “Regionu” vjeruje.

Više nisam ista osoba. Gledala sam “Nedjeljom u dva”. Gost je bio sudac Kolakušić. Dokazao mi je da živim u mafijaškoj državi. Jedno je kad tako nešto dvadeset i dvije godine naslućuješ, posve je drugo kad ti insajder objasni kako funkcioniraju Lijepi Svoji.

Nikom normalnom nije jasno zašto je Stanković u svoju emisiju pozvao Sanadera. Mi nenormalni koji smo radili u najvećoj javnoj kući u Hrvata znamo da ga ni u ludilu ne bi mogao ugostiti bez blagoslova svojih gospodara. Stankoviću ne pakirati. Ne odlučuje ni o čemu.

S čim bi se moglo usporediti ono što je Sanader, ajmo reći navodno jer gospodin nije pravomoćno osuđen, učinio Hrvatskoj? U ovoj priči “Hrvatska” su siroti, opljačkani ljudi, ne Sanaderovi pajdaši i pajdašice.

Aleksandar Stanković je, nažalost, jedini novinar na Hrvatskoj teve koga čovjek može gledati i slušati a da istoga trena ne isključi televizor. Njegovi su gosti često zanimljivi, ponekad dosadni, plitki, zabavni, ozbiljni, bitni, moćni i svi do jednoga, iz poštovanja prema autoru emisije i gledateljima, pristojni.