Žene

Hoće li se u Hrvatskoj ikad prestati govoriti o pički kao o gorućem problemu? Kad god su izbori pred vratima na hrvatskoj cesti leži hrvatska pička koju ujedinjenim snagama čereče hrvatski političari i hrvatski biskupi.

Bijeda nije tema, nikad nije ni bila, čak se i korona niječe iako nas opet grabi za vrat. Pička, pička, pička. Abortus, abortus, abortus. Abortus je ubojstvo znaju i Raspudić i Škoro i ostali mužjaci u hrvatskoj politici koji su ipak iskusniji i pametniji pa šute na tu temu. Što je abortus znaju i biskupi koji nikad pičke vidjeli nisu. Ubojstvo, ubojstvo, ubojstvo. GRIJEH! I nema većeg od njega!

Tko su kurviši? Kurviši su najčešće oženjeni muškarci koji varaju svoje žene, posebno veliki kurviši su oni koji napuštaju njih i djecu i odu s drugom, u pravilu mlađom jer „mlađe je slađe“. Ponekad neki od njih ode i sa starijom, ali se „starije“ ne rimuje sa „slađe“ pa se tako i ne doživljava. Kurviše se razapinje na križ zbog nejači koju su ostavili iza sebe i uplakane nesretnice pred kojoj je život staza posuta oštrim komadićima stakla.

Svima koji žele razumjeti ovaj tekst morat će pročitati prethodni. Za lijenčine, prepričat ću dio sadržaja bitan za ovo što pišem. Nino Raspudić je kod Stankovića rekao da je njegova supruga profesorica Marija Selak-Raspudić snimljena trudna i da je neprimjereno njezine fotke širiti po portalima.

Zgrozila me Raspudićeva suluda teza. U tekstu sam naglasila da sam vidjela fotografiju trudne profesorice Selak-Raspudić i da mi tu baš ništa nije sporno. Nažalost, pogriješila sam. Nisam vidjela fotografiju o kojoj je govorio Raspudić. Vidjela sam je danas.

Kad smo postale predmet? U moje vrijeme, bilo je to pred pedeset godina, žene su hodale svijetom polugole, grudnjaci nisu bili u modi, imale su pravo na obješene grudi, celulit i starost. Kupale smo se bez kostima, na javnoj plaži, nitko nije nevinoj dječici zbog toga pokrivao oči. Bile smo ljudska bića, nismo bile predmet!

Danas? Danas sam slučajno pročitala kako je glasnogovornica nekog nogometnog kluba postala „Vrela Beba“. Vidjela sam Vrelu Bebu. Ne znam što je govorila okupljenim novinarima. Uz nju polugolu sjedio je potpuno odjeven muškarac i znakovito se smiješio. Vlasnik portala skrenuo je čitateljima pozornost na njezine fotke u bikiniju. I zaista, na Instagramu je Beba još vrelija.

Već sam pisala o ovoj temi. Možda bi ipak trebalo utvrditi gradivo? Povod za tekst mi je intervju koga sam dala Borisu Rašeti, lik je fenomenalan. Pročitao je knjigu „Ples oko Sunca“, zato mi je u Expressu poklonio nekoliko stranica. Danas mi je intervju osvanuo na ekranu mobitela, pitaj boga čime izazvan. Rašeta i ja razgovarali smo o politici, uglavnom o politici i knjizi. Danas gledam naslov intervjua na portalu  24 sata, objavljeno prije 22 sata: „Mladi ljubavnik u život mi je donio dašak vedrine i smisao.“

Uskoro će Osmi mart, zato se na portalima smiješe i žene koje ne pokazuju sise, bedra, obrijanu pičku i raskošne ekstenzije. Brojevi telefona kurvi koje puše uzbudljivije nego dvanaestogodišnji dječak biskupu nekako su manje vidljivi. Oh, uskoro će Osmi mart.

I opet je hrvatski mužjak uzeo “pravdu” u svoje ruke i pobio nekoliko nevinih ljudi. Jadne žrtve ne bi bile žrtve da nisu bile u vezi sa ženom koju je odvratna hrvatska mužjačina poželjela zatući pa ju je i zatukla.

“Bolesnik”? “Pitiespiovac”? I najglupljima među nama koji živimo u ovoj nakaradnoj “državi” potpuno je jasno da se radi o sistemu, nikako o “ispadu luđaka”. Hrvatska je, otkako je “imamo”, perverzna tvorevina u kojoj je legitimno, poželjno i društveno apsolutno prihvatljivo ženu doživljavati kao rupu, kurvu, komad mesa, vlasništvo, kao “nešto” što mora biti pod stalnom kontrolom.

Ne idem na plažu, ali surfam. I čudim se. Sa ekrana mi se smiješe žene 50+ i pokazuju uvele grudi.  Ja vrijedim, ja sam još u igri, izgledam bolje nego ikad, bezglasno viču sirote žene onima koji ih gledaju. Posebno je uporna pjevačica koja polugola izjavljuje, nikad se toliko muškaraca nije oko mene motalo kao danas. ?!

Žene se u Hrvatskoj zlostavljaju čitave godine, mlati ih se, siluje, ubija, ponižava na milijun načina. Osmi mart je ipak dan kada se građanke Hrvatske tuca na posebno maštovit način.

Ne pada mi na pamet citirati Premijera koji je nešto frfljao na temu žena u Hrvatskoj, gospođu Predsjednicu još manje. Oni su danas bili jednako tupi kao i u ostale dane.

Što nedostaje ženama? Zašto ih “njihovi” mužjaci ubijaju, masakriraju, pače, s velikim užitkom? Ne, nema tu razlike između Švedske i Hrvatske, Zadra i Štokholma. Mužjak je mužjak ma gdje živio. Svi su oni ludi za noževima, svima njima treba mrtva žena među nogama da bi im se mogao dignuti, ono, baš dignuti. Ni “Kockasti”, ni kockanje, čak ni jebanje vlastite kćeri ne može ih toliko usrećiti koliko zadnji hropac njihove voljene.