Pred petnaest godina je novinarka Večernjaka A.R. i građanka Republike Hrvatske, neću joj objaviti puno ime i prezime zbog djece, odlučila napustiti Hrvatsku i otići u Izrael, zemlju u kojoj živi Izabrani narod.
Gospođa je s punim pravom, ima hrvatsko i izraelsko državljanstvo, odlučila krenuti u zemlju u kojoj je namjeravala ostvariti sve svoje snove. Država Izrael je poznata po tome da voli pripadnike svoga naroda i prima ih raširenih ruku. Ni jedan pripadnik Izabranog naroda ne napušta svoju rezervnu domovinu da bi otišao na gore.
I onima koji nešto malo znaju o Izraelu, poput mene, primjerice, jasno je da je Izrael pred petnaest godina bio ono što je i danas. Fašistička zemlja koja svoje građane i građanke naoružava do zuba, mali Izraelci s majčinim mlijekom piju mržnju prema Palestincima koji u Izraelu imaju status smeća, o Gazi da se ne govori. Pa ipak, novinarka A.R. odlučila se za let u Izrael.
Nedavno se pripadnica Izabranog naroda predomislila. Zato se javila Radiju Nacional.
“Živim u Izraelu već petnaest godina, imam troje djece i cijeli svoj obiteljski život provela sam pod raketama i uzbunama… Svako malo se događaju napadi iz Gaze, na koje odgovori izraelska vojska pa se situacija malo smiri na jedno vrijeme, a onda opet počne. Ta opasnost je stalno prisutna.”
Na pitanje Nacionala “kako stanovnici Izraela gledaju na slike koje dolaze iz Gaze, gdje je poginulo preko 10.000 civila gospođa A. R. ima nevjerojatan odgovor. “Ja ne volim govoriti o brojkama jer po meni nema razlike je li pobijeno 10 ili 10.000 ljudi. Svaka smrt je strašna…” Da mi je ikad netko rekao da Židovu ili Židovki brojke mrtvih neće biti bitne… Eto, nisu svima.
Novinari, podsjetimo, gospođa je bivša novinarka Večernjaka, znaju moć medija. Zato je gospođa A.R. preko Nacionala “uputila oštru kritiku hrvatskoj vladi koja ne brine dovoljno o svojim državljanima s dvostrukim državljanstvom koji žive u Izraelu i da ih Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Tel Avivu nije kontaktiralo.” Srećom, grobar svinja ministar Goran Grlić Radman i Ministarstvo vanjskih i unutarnjih poslova pod komandom našeg Velikog vođe reagiralo je odmah i spasilo Židovku A.R. i njezino troje djece od države Izrael.
Nacional je gospođu novinarku pitao zašto je, dok je govorila za njihov radio, bila tako ogorčena na svoju bivšu domovinu. Pa tako građanka Izraela, Židovka A.R. i građanka Hrvatske kaže: “Ministar je brzo reagirao. Mi nismo mogli otići sami jer u situaciji kada lete rakete, lete isključivo avioni koji imaju ugrađenu protuzračnu obranu i radare, a takvih nema puno. Nema ni puno letova, a i jako su skupi. Ljudi nemaju opciju da odu iz Izraela zbog ratne opasnosti. U Izraelu ljudi obično imaju puno djece, četvero, petero, šestero i za njih je to ogroman trošak. Zbog toga je većina ljudi zapela i ne mogu se maknuti. Zahvalna sam ministru Grliću Radmanu da je urgirao i sredio da napustimo Izrael. Čujem da su pomogli i hrvatskim državljanima u Gazi, tako da je Ministarstvo ipak odradilo svoj posao.”
“Čujem da su pomogli i hrvatskim državljanima u Gazi…” Može li bezobraznije? Hrvatski državljani u Gazi sigurno nisu odletjeli u Gazu pred petnaest godina da bi krenuli u bolje sutra, oni su se tamo zatekli. Koliko možeš biti drzak da život u Gazi usporediš sa životom u Izraelu, posebno kad je Izrael bio tvoj izbor?
Ne treba se čuditi građanki A. R. sa dvostrukim državljanstvom. Treba se čuditi nama koji smo olako prešli preko spašavanja gospođe kojoj smo platili “jako skupi” let. Zašto je to Hrvatska učinila? Otkud u Grobaru svinja i Plenkoviću toliko empatije? Plenković je poznat kao hrpa mesa koja se prema ogromnoj većini građana Hrvatske ponaša kao Jack Trbosjek prema svojim žrtvama.
Na nas reži, nama prijeti, okružen kriminalcima ne odgovara ni za što, očajne slavonske seljake doživljava kao svoje krvne neprijatelje. Ali… Kad je građanka Republike Izrael u frci i Grobar svinja i ono bešćutno Brdo mesa u trenutku širom otvaraju kesu i plaćaju “jako skupi let”. Naravno, mojom lovom i lovom svih budala koje moraju ovdje živjeti jer nemaju izbora. Kad bi se netko od odbjeglih građana Hrvatske odlučio na povratak u zemlju teško da bi mu onaj dvojac platio “skupi let”. Jebiga, nismo Židovi.
Zašto se čudim? Jer sam glupa. Ne kužim da nisam pripadnica Izabranog naroda nego Izjebanog naroda. Izjebanom narodu nema tko da plati kartu.
