Hrvatska

Riječka onkologija je u kamenu i željezu. Proširuje se dok vrućina ubija, medicinske sestre dave se u paklu sa smiješkom na licu. “Pacijentima je najgore”, “to je naš poziv”.

U našem saboru nema oporbe, što ne znači da je dosadno kad s vremena na vrijeme u onu rupu sjednu čudne spodobe.

Dugo sam govorila prijateljima da će se ovo dogoditi.

Ne razumijem ovaj cirkus oko zabrana pjevanja. Ako se ljudi neće radovati oko Božića i slaviti mir i dobro, kad će?

Hvala kurcu da se čovjek u ovoj Hrvatskoj može i nasmijati. Treba samo slušati naše političare i njihove izrigotine na temu jugonostalgija, komunizam, partizanizam, crvene zvijezde…

Danas su u Zagrebu, Zadru, Puli i Rijeci građani izašli na ulice i prosvjedovali protiv fašizma.

Ova zemlja nije normalna. Koliko bi ministara trebalo biti u zatvoru, broja im se ne zna. Većina stigne do pritvora pa ih uhljebe negdje dok ne započne rasprava, na Sveto Nigdarje.

Rijetko čitam što mi pišete, jučer sam slučajno na jednom portalu vidjela vaše pozdrave i poruke upućene meni.

Ovih dana često padam u provaliju. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj već jako dugo živim. Da budem jasna, stara sam, teško bolesna, ali se ne bojim smrti.

Ej, betmeni!