Žene, obitelj i odnosi

Da ne povjeruješ svojim očima. Najprije su mi razbojnici ponudili neograničeno korištenje interneta i još blabla a kad sam prihvatila onda su mi neograničeno korištenje interneta krenuli naplaćivati dva tjedna kasnije. Tako su mi iz džepa pokušali izbiti tisuću kuna. Pisala sam o tome, to je pročitalo 150 tisuća ljudi, da li zbog toga, ne znam, u svakom slučaju ja sam jedina živa osoba u Hrvatskoj kojoj se Telekom ISPRIČAO i nije mi ukrao one pare. Sama sam sebi krenula govoriti vi, ali, ne lezi vraže…

Otkako Je imamo osjećam da živim među kretenima. U Domovinski rat odlazili su klinci koji su vjerovali da se bore za demokratsku Hrvatsku. Danas ti klinci u četrdesetoj bez nogu, ruku ili pola glave sjede ispred nekog marketa i pijani mole sebi slične da im plate pivo. Generali ubojice iz istog rata imaju vile i lovu.

Umirovljenici su presretni jer ipak svakoga mjeseca dobivaju 150 eura mirovine. Uz pomoć hrvatskog zdravstva prije će krepati nego ostati bez toga. Poplavljenima se hrvatski moćnici maštovito rugaju. Kad su tisuće ljudi na račun Crvenog kiža uplatile nevjerojatnu lovu ipak su naši vladari našli način kako da zajebu nesretnike. Srećom, oni bez pomoći države sami nalaze izlaz iz tragedije. Vješaju se i samozapaljuju.

Nema mnogo ljudi starijih od mene ali Umberto Eco jest. Sjećam se kad sam pred sto godina pročitala jednu od njegovih kolumni u kojoj je opisivao muke čovjeka koji sjedi u avionu i sprema se popiti novi lijek. Dugo je proučavao nuspojave i strašno je bio ljut što je na papiriću velikim slovima bilo napisano kako lijek može imati jezive posljedice ako je bolesnik alergičan na sastojke lijeka. Kako čovjek može znati da li je alergičan na nešto što će prvi put progutati?

Biti žena u Hrvatskoj je opaki status. Muž te može ubiti bez suvišnih zašto. Ako se u zatvoru pristojno ponaša nakon godinu ili dvije bude pušten na slobodu. Uostalom, da je kurva držala vodu u ustima kad je njemu pao mrak na oči još bi svijetom hodala odjevena u gips. Prebijanje i ubijanje žena na ovim prostorima nikad nije bio zločin.

Svakoga dana na netu gledam naše ženske “zvijezde” kako se, sirotice, muče da u četrdeset i nekoj izgledaju poput djevojčica koje će za koju godinu, kad navrše sedamnaest, izgubiti djevičanstvo. Koji napor ulažu te ženske da bi izgledale onako kako one zamišljaju da izgleda djevica pred danom D.

Moja mi je znanica rekla da joj je muž najbolje prijateljice uvalio spolnu bolest. To nešto ima latinsko ime i nogice. Od iste ženske nitko ni kliještima ne bi mogao izvući podatak koliko je teška. Mi žene smo ono što pokazuju naše kućne vage. Ako na metar sedamdeset i šest, moja visina, imaš pedeset i devet kila onda si ljudsko biće, ako imaš… smeće si koje je od sebe diglo ruke debele poput kravljih bedara. Nitko od debelih ne jede. Ili jede poput ptičice. Jučer sam zapisala što ptičica pojede da bi došla do… kilograma.

Špageti vesterni odavno nisu u modi ali ih se neki još sjećaju. Sadržaj je jednostavan. Banda terorizira grad, šerif je kukavica, građani su miroljubivi, banda sve agresivnija, premlaćuje, siluje, otima, a onda u grad ujaše prašnjavi Clint Eastwood. Jebe se njemu za šerifa i zakon, on sve metkom rješava.

Htjela sam bebe više nego išta na ovome svijetu. Mirišljave, dva zuba gore, dva zuba dolje, debele nogice. Željela sam da mi kikotavi smijeh mojih beba bude muzika na grobu.

Gotovo je. Najavljuju vrućine. Ovaj vikend planiram odlazak na plažu. Imam vezu u salonu “Best Head” pa nisam u panici. Zapustila sam se jer sunce nikako da svane. Nije da jednom tjedno ne brijem noge i pazuha, nokti su mi ljubičaste kandže. Sve je to ipak zimski đir. Zrela sam za generalku. Srećom, čupaju na rate. Što me čeka? Čeka me ono što i vas.