Žene, obitelj i odnosi

Ubij ih nježno!

Ubij ih nježno!

Zašto se digla tolika frka oko mlaćenja imigranata na hrvatskoj granici? Zato što je hrvatska policija opet bila posebno surova.

Ima li u ovoj priči išta nejasno? Hrvatska policija i specijalci imaju pendreke kao dio opreme da bi ih upotrijebili. Lokaciju na kojoj će mlatiti ljude ne određuju sami. Za to su plaćeni od pet do sedam tisuća kuna mjesečno.

Hoće li razbijati glave navijačima, antimaskerima ili imigrantima odlučuju političari. Hrvatski političari su korumpirana bagra. Naravno, slažem se, čula sam za Kurza, i on je korumpiran, i on je smeće. Ne pada mi na pamet samo hrvatske političare proglašavati bagrom. Svi su političari kriminalci ma gdje rasli, da nisu bavili bi se nekim drugim poslom.

Više →

Bezuvjetna ljubav

Bezuvjetna ljubav

Jako sam rano poželjela imati djecu. U lovu na mladunčad nisam previše pažnje posvećivala traženju idealnog tate. Tada sam mislila da su svi muškarci isti. U modi su bili visoki mužjaci širokih ramena i krupnih šaka. Većina žena svoju ljubav prema partneru ne doživljava kao nešto što će joj odrediti sudbinu. Više pažnje posvećuju odabiru vjenčanice nego testiranju budućeg oca svoje djece. Kad se zajebemo, ne čudimo se previše.

Stalno oko sebe gledamo kako se strastvene ljubavi pretvaraju u strastvenu mržnju. Ljubav ima svoj rok trajanja. Dugačka, bijela haljina uvijek se može pretvoriti u kratku u kojoj ćeš nekoj nesretnici poći na vjenčanje. Ti, konačno slobodna, ona pravomoćno osuđena.

Više →

Tomson na tuđem betonskom krovu

Tomson na tuđem betonskom krovu

Čitava „civilizirana“ Hrvatska je na nogama. Stala je u obranu novinarke RTL-a koja je hrabro razotkrila istinu o Tomsonovom „vrtu“. Zašto Tomsona zovem Tomson umjesto da pišem Thompson? Što je Thompson? To je opasna puška po kojoj je pjevač sebi dao ime. Imao je na umu, latinski mu je sigurno jača strana, nomen est omen.

Je li u slučaju Tomson to baš tako? Koliko je Tomson zaista Thompson? Sve ovisi o percepciji. Ako zanemarimo priču koja se već desetljećima plete oko pjevača, ako sa njega skinemo oklop, oduzmemo mu mač kojim na svojim nastupima možda više i ne maše, koga ćemo vidjeti?

Više →

Sjećam se seksa

Sjećam se seksa

Ne, seks nije precijenjen. Precijenjeni su izvođači. Ima li išta bolje nego nakon seksa, na livadi, plaži, u ljubavnikovom stanu, duboko udahnuti, pa izdahnuti. Nekad je dobar osjećaj bio zapaliti cigaretu. U zrelim godinama ljudi se nakon orgazma opuštaju voćnim čajevima ili mlakom vodom. I poslije orgazma orgazam.

Da, jebeš seks bez orgazma. Mi žene smo na tu temu doktorirale. Netko nam je rekao da moramo partnerima glasnom deračinom poručiti da jebe poput pikamera. (pikamer, hidraulični čekić, op. a.) Udri jače, manijače! Laž, laž, laž! Čemu dernjava? Bolje navući gaće, traperice, majicu i vratiti se mužu. Pretvaranje crva u pikamer krvav je posao koji se isplati samo kad se dobro plati.

Više →

Rat poraženih

Rat poraženih

S vremena na vrijeme se sjetim što to ljubav jest ili je bila. Mokri dlanovi, potreba da mu njuškaš tijelo, osjećaj boli kad mu u društvu ne smiješ zavući ruku među noge. Minuta bez njega je muka, sat bez njega je rana, dan bez njega je plivanje u vrućem ulju.

Sjećam se, najgori su mi bili trenuci kad bih ležala uz nekog od muževa i mislila na njega koji mi je bio i hrana i piće i sunce i nebo i kiša i zima i ljeto i jesen i zrak koji dišem… Žudnja ponekad postane neizdrživa pa prelomiš. Zakoračiš u sreću za koju znaš da ima rok trajanja. Kakve to veze ima? Jebeš život bez sušenja grla kad ga iznenada ugledaš na ulici.

Više →

„Djeca ne duguju roditeljima ništa“

„Djeca ne duguju roditeljima ništa“

Negdje na netu naletjela sam na ovu rečenicu. Napisala ju je Lisa Pontius, poznata influencerica, žena ima trideset i tri godine, mnogi čitaju njene objave.

Sviđa mi se teza. Bez ikakve zajebancije, sviđa mi se. Ni jedno dijete, naravno kad prestane biti dijete, roditeljima ne duguje ništa. Dijete je odrasla osoba kad navrši osamnaest godina. I baš bi bilo lijepo kad bi roditelji odrasloj osobi mogli reći: „Bivše dijete moje, ne duguješ mi ništa. Tamo su ti vrata. Sretan put!“

Više →

Ženin najbolji prijatelj

Ženin najbolji prijatelj

Da sam ga upoznala na vrijeme…Moj bi život bio drugačiji. Kad sam bila mlada mislila sam samo na seks. Bilo mi je bitno da muškarac bude visok, da ima lijepe zube, da bude vitak, da se pere i da šuti. U pravu ste. Morala sam pristajati na kompromise. Kako ženi idu godine, tako joj padaju kriteriji. Uzmi što se nudi. U moje vrijeme žene bez muža nisu bile u modi.

Udaja je bila ulaz u normalnost. Staro normalno bilo je donositi mu čiste gaće kad bi žuto naprijed postalo žarko žuto, a smeđe otraga boje čokolade za kuhanje. Svjetlije nijanse ostavljale su ga hladnim: „Samo pederi mijenjaju gaće svaki dan.“ Morala sam kuhati, davati pičke, dodati novine, biti daljinski jer je daljinski bio daleka budućnost, brinuti o djetetu. Dijete je muškarcu trofej, dokaz da mu u jajima ne plutaju mrtvi spermiji. S trofeja žene prašinu brišu. Naučna istraživanja su pokazala da 20% djece u Evropi nema veze s ocem koji misli da su njegova. Naš sin je bio u onih osamdeset posto. Nažalost.

Više →

Posjetio me unuk

Posjetio me unuk

“Nona, ja bi došao.“ Nisam ga vidjela mjesecima. Sin mi je rekao: “Kreši sam zabranio da ti dolazi dok ne dođeš k pameti. Svojim ljubavnim pizdarijama osramotila si čitavu porodicu.“ „Odjebi“, rekla sam, „imaš svoj život. Nećeš me ucjenjivati unukom. Mogu i bez tebe i bez njega.“ Spustila sam slušalicu.

Nije da ja ne volim Krešu, ne volim sina, ali današnji unuci nisu kakvi su nekad bili. Mene je u Krešinim godinama veselila šetnja s nonom kroz polja orošena šumskim jagodama. Kad dođe k meni, sjedne za moj pisaći stol, krene igrati igrice, noge drži na stolu i izgovara: “Sok! Čips! Pohano!“

Više →

Priča o svjetlosti i tami

Priča o svjetlosti i tami

Opatijke i Opatijci, građani moga rodnoga grada, imaju veliku sreću. Nedjeljom prije podne na glavnoj ulici sreću Par. On je visok, vitak, lijep smeđokos muškarac, ona je krhka ljepotica. Hodaju s rukom u ruci i smiju se. Najčešće sjednu u Kontinental, piju kavu i pričaju, pričaju, pričaju. Razgovaraju onako kako to čine ljubavnici koji se nisu vidjeli nekoliko sati pa onda pokušavaju svoje izgubljeno vrijeme prepričati jedno drugom.

Žive gotovo u centru Opatije u zgradi koja nije raskošna vila, ali ni jedno od novih betonskih čudovišta. Obična zgrada izgrađena za obične ljude. Koliko je ovo dvoje "obično"? Onoliko koliko su obični parovi koji se gledaju u oči, smiju jedno drugome, parovi za koje čim ih vidiš znaš da su jedno ma koliko izgledali poput dvojca. On visok, vitak, smeđokos, lijep muškarac, ona krhka ljepotica zelenih očiju i kose boje kestena.

Više →

Ja, žena koje ima

Ja, žena koje ima

Sama

Više nemam muža. Hela mi je rekla: “Nesretna si jer nasjedaš legendama, analiziraj svoj gubitak.

Analiziram, analiziram.

Prvi muž

Pokoj mu duši.

Drugi muž

Kresali smo se samo između dva liječnička pregleda, ako bi nalaz bio uredan. Dok smo čekali na gastroskopiju proučavao je rizike pregleda i glasno podrigivao. Želudac je pregledao u anesteziji. Bio je razočaran kad mu je liječnik rekao da ima gastritis tipa A. Na kolonoskopiju sam ga morala pratiti. Nije želio primiti anesteziju jer anestezija s vremena na vrijeme ubija.

Više →