Vedrana

“Zašto psujem”, nova knjiga Vedrane Rudan, izlazi u srijedu, 19.8.2015. godine, u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitatelja i preko interneta u knjižarama Delfi i Laguna.

Administracija web stranica često zna biti monoton posao. Čačkanje po serveru, optimizacija stranica, biranje fotografija… Ali tu i tamo dogodi se nešto što čovjeku uljepša dan i dobro ga nasmije. Taj bljesak radosti danas mi je omogućio čitatelj koji se potpisuje kao Ivan Škrlec:

Gaduro prokleta,

Svojim tekstom o Oluji prelila si čašu. Samo, “možeš kako hoćeš, no ne i do kada hoćeš”.

Da te parafraziramgnojni čire: “vedrana rudan je kurvetina od žene i smeće od majke, jer takva kuja samo zagađuje prostor i zrak oko sebe. Svi to znamo pa ipak je trpimo pošto i takva gamad mora živjeti kako bismo mi ostali bili svjesni koliko smo bolji od nje! No, Bože, koliko bi nam svima bilo bolje da se nikad nije okotilo čudovište koje se danas zove vedrana rudan”.

Priča Vedrane Rudan pod naslovom “My granddaughter’s name is Anita” objavljena je u antologiji “Best European Fiction 2015”. Izdavač je američki Dalkey Archive Press.

Portal Booktrust u svojoj je recenziji prokomentirao i Vedraninu priču:

Dok neke priče nude intelektualnu stimulaciju, druge izazivaju smijeh. Možda najzabavnija priča dolazi od hrvatske autorice Vedrane Rudan. U priči "My granddaughter's name is Anita" čitatelj prisluškuje unutarnji monolog žene koja se dosađuje u seksu.

Knjigu možete kupiti preko Amazona.

Sinoć sam bila promotorica nove knjige Nives Celzijus “Gola istina 2”. Već vas čujem? To je književnost? Kakvo je to pisanje? Jeste li ikad pročitali nekoliko knjiga hrvatskih suvremenih “pisaca”? Ako jeste onda znate o kakvom se muškom pismu radi.

Ako ste se pitali kada će Vedrana reći nešto o Ukrajini, došao je taj trenutak. Nakon Davida Camerona i brojnih dobronamjernika širom svijeta, i Vedrana je odlučila nazvati predsjednika Obamu i ponuditi mu svoju viziju rješenja ukrajinskog pitanja. #davecalls

Portretirajući riječku obitelj koja se teško nosi sa stvarnošću, i ne opraštajući nijednom njezinu članu mane i slabosti, Vedrana Rudan ispričala je priču koja duboko uznemiruje, bez obzira na to što je često praćena smijehom. Svi likovi u romanu sami iznose svoju verziju osobne i obiteljske drame: otac je izašao iz rata s dijagnozom PTSP-a; majka radi kao kućna pomoćnica u Italiji i ljubuje sa svojim gazdom da bi sinu mogla platiti školovanje u SAD-u; kćerka je trudna i razmišlja o abortusu; sin se vratio iz SAD-a, gdje je ostavio ženu i dijete jer ne može bez hrvatskog zalaska sunca; nona je ogorčena jer je uvjerena da bi svi najradije da je nema…

Gotovo cijelo desetljeće prošlo je od prvog izdanja debi-romana Vedrane Rudan “Uho, grlo, nož” koji je te 2002. godine ozbiljno zatresao ovdašnje književnosti. Na neočekivano snažan podražaj po imenu Vedrana Rudan, reagirala je istovremeno i istovjetno čitalačka publika i u Hrvatskoj i u Srbiji: beskrajnim oduševljenjem. Knjiga je postala instant bestseler.

To i ne treba čuditi. Nitko i nikada (usuđujemo se čak dodati i nigdje) nije uspio u glave čitatelja uliti toliku količinu vitriola, sirove energije i urnebesnog humora kakva nas je zatekla na stranicama prvijenca Vedrane Rudan.

Razmišljala sam, napisati ovaj tekst ili ne? Nisam osoba sigurna u sebe ali često znam analizirati ljudske slabosti, popovati, napadati hrvatske radnike koji poput robova šute i svim čulima osluškuju što im gazda kaže. Nigdje prosvjeda, nigdje potrebe da bi se diglo glas. Netko nam je rekao da živimo u opakim vremenima, kriza je svjetska, teško je danas poslodavcu radniku “dati” plaću.