Vedrana

Drage Riječanke, dragi Riječani!

Sutra, u ponedjeljak 13. rujna, u 20 sati, u zgradi Exportdrva održat će se promocija knjige “Puding od vanilije”.

Pokraj mene će za stolom biti veliki Drago Glamuzina, urednik, pjesnik, pisac. Sa mnom će razgovarati poznata hrvatska pjesnikinja, pisačica fenomenalnih kratkih priča i velikih romana, pjesnikinja Ivana Bodrožić. Ako vam se ne da dolaziti zbog mene, dođite zbog njih.

Molim vas, nemojte okolo govoriti da će na moju promociju doći kardinal Bozanić, Milanović i Plenković, to mora ostati tajna, jer mi onda nitko neće doći.

„Narode! Čujte i počujte!“ Sad zamislite da pod vašim prozorom ovo urla čovjek i istovremeno lupa palicama po velikom bubnju. Zamislili ste. Što vam prvo pada na pamet? Zatvoriti prozor?

Krivo! Čujte što će vam bubnjar reći. Lik će vas obavijestiti da će se sutra 01. srpnja u 19.00 sati u Vintage Industrial Baru u Zagrebu, Savska cesta 160, održati promocija moje knjige „Puding od vanilije“. Voditelj promocije bit će Aco Stanković. Predstavljanje knjige izgledat će nešto kao Četvrtkom u 19.00.

Koja sam ja sretnica! U Poljskoj mi je izašla peta knjiga, autobiografija  „Ples oko Sunca“. Izdavač Drzewo Babel, prevela ju je Marta Dobrowolska-Kieryl. Sigurna sam, uskoro će se otvoriti granice,  iglama ćemo pobijediti koronu i opet putovati i viđati se kao nekad.

Jedva čekam da se sastanemo na nekom od varšavskih trgova i skupa krenemo u rat protiv odvratnih muškaraca u crnim haljinama koji su vam život pretvorili u pakao.

Prijatelji moji, ima ih i kod nas, ali naše žene još nisu krenule u rat.

Sutra ću na Interliberu potpisivati “Ples oko Sunca”. Zaboravila sam što mi je urednik Glamuzina rekao. Hoću li potpisivati u 12 ili u 13 sati? Ovo pišem u ranu zoru, nema smisla čovjeku slati poruku. Idem guglati.

Kad sam krenula prema Dvorani Mladosti na Trsatu bila sam u komi. Kišurina, vodurina, depra. Rekla sam mužu: “Večeras tamo ni psa neće biti.” Muž je žurio doma gledati snuker pa me  potapšao po ramenu: “Vidiš, neki već sjede.” “Sjede u kafiću, to su lokalni pijanci.” “Što imaš protiv pijanaca, vjerojatno tu čekaju na početak promocije.”

Drage moje, dragi moje. Sinoć sam bila bijesna zbog ekipe iz Rijeka 2020, danas sam se smirila. Tko ih jebe. Život ide dalje, dok ide. Gledam na sunčanu stranu ulice i veselim se što ću sutra u 18 sati u Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka promovirati autobiografiju “Ples oko Sunca”.

Došla sam na beogradski Sajam knjiga. Popela sam se u Laguninu kulu i čekala svoj nastup. Sjedila sam uz Melu, prijateljicu koja mi je kao sestra, i jela kolače koje je sama ispekla. Nisam imala tremu. Sve sam to već prošla. Postupak je jednostavan. Morat ću sjesti na visoku stolicu iza pulta i potpisivati knjige. I smiješiti se. I zahvaljivati. Ima li lakšeg posla?

Mladi koji su pročitali “Ples oko sunca” pišu mi i čude se zemlji u kojoj sam živjela. I ja joj se čudim kad je usporedim s ovom u kojoj danas živim - kaže Vedrana Rudan.

Baš se radujem. Opet odlazim na Sajam knjiga u Beograd. Tamo će biti biti jedno milijun ljudi. Sve će mirisati na knjigu.

Da, stara sam. U meni živi djevojčica, ipak znam da sam ja ona stara žena koja u mene gleda iz svakog izloga pokraj koga prođem.

Jučer smo u Istri proslavili četrdeseti rođendan moje kćeri. Kad sam počela pisati ovu knjigu, fešta je bila u planu. Dan je bio lijep, moja je kći plavuša na vrhuncu ljepote. Primala je poklone, smijala se, pazila da sve bude kako je planirala, uz nju su bili njezin muž, njegova mama i mnogi ljudi koji je vole. Ona i nećak zajedno su puhnuli u dvije svjećice.