Ne pratim što se zbiva na zasjedanju Sabora ali ponekad do mene ipak dopre odjek neke turbo frke. Čujem, ovih dana, u Saboru je jedna hadezeovska pijandura neke esdepeovce, navodno čistokrve Hrvate, proglasila “Srbima” i tako ih smrtno uvrijedila.
U Hrvatskoj nikad nije dosadno. Svi naši mediji uvijek istovremeno razvlače jednu žvaku. Sudeći po njim mi smo još u opakom ratu sa mrskim nam četnicima. Jadnoga nam Šeksa optužuju da je ratni zločinac, Bog i Hrvati su svjedoci da on to nije.
Ovih sam dana, kao članica žirija “Vukovar film festivala”, prvi put u životu bila u Vukovaru. Odgađala sam susret s Vukovarom. Godinama na ekranu Hrvatske teve gledam iz Vukovara samo dva prizora. Prvi prizor, pijani četnici pucaju u zrak nakon što su razorili grad i pobili stanovnike.
Kako je život nama civiliziranima bio jednostavan prije ovog pokolja u Oslu i okolici. “Jebeni muslimani” dizali su svijet u zrak. Blizanci, avioni, autobusi u Londonu, čak i policijska postaja u mom gradu Rijeci… Nigdje čovjek nije mogao biti i nije siguran.
U posljednje nas vrijeme mediji dave uhićenjima ratnih zločinaca o kojima generacija koja se rodila devedeset i neke pojma nema. Tko je Mladić? Tko je Hadžić? Što će im učiniti Haški sud i zašto je vijest dana da je neki Goran uhvaćen u srpskoj vukojebini?
Jednom sam otišla na glasanje. I zaista, Račan je svrgnuo Tuđmana. Prijatelji i ja veselili smo se do jutra i jedni drugima pokazivali V. A onda me prošla volja. Račan nije učinio ono što sam ja od njega očekivala. Hadezeovski kriminalci ostali su na slobodi a stale su se kotiti Račanove lopine.
Sigurna sam da mi nećete povjerovati. Pojma nemam kad je Dan državnosti, saznat ću htjela to ili ne. Hrvatska ima, nemojte me držati za riječ, čini mi se, dvadeset godina. Da nismo pobijedili četnike ne bi bilo ni Hrvatske ni rođendana ni zastava ni praznika ni razularenih političara koji će slaviti Pobjedu sa čašom šampanjca u ruci.
Srbi su konačno odlučili izručiti Ratka Mladića Hagu. Srpska potraga za jednim od najvećih svjetskih ratnih zločinaca poprilično se otegla zato jer Srbima nije bilo na kraj pameti učiniti ono što su njihova “braća” učinila mnogo ranije iako se hrvatski generali, nepravomoćno osuđeni na dugogodišnje robije, ako govorimo o zločinima, ne mogu usporediti sa Mladićem.
Ne, ne ispričavam se i neću se ispričati nekim Izraelcima što pišem ovaj tekst i baš me briga što će za mene opet reći ili napisati da sam “antisemit.” Znam da je Hitler pobio milijune Židova i da je to strašno ali nije zanemariv ni broj pobijenih Roma a to nikad neće biti dva jednako velika zločina.
Prijatelj me u petak pitao o čemu ću pisati u ovom broju. “O Gotovini, naravno.” “Stara, Gotovina će u utorak biti mrtav konj. Ne kužiš vrijeme u kojem živiš. U Big Brotheru će Tony pokraj bazena kresnuti Macu, H&M nudit će suknjice po pet kuna, u Konzumu će se čokoladni zečji bračni par prodavati uz veliki uskršnji popust, dva za jedan, a teve voditeljica Mikica će silikone broj tri zamijeniti za peticu.
