Ovih je dana premijer svome ministru dao nogu. Jedna od esdepeovskih frakcija zgrožena je “načinom” uručivanja noge. Sve se to moglo i moralo drugačije. Premijer se ne da smesti. On je ministru uručio kopito zato jer su njemu od svega na svijetu najbitnije “čiste ruke”.
1. maja objavljen je tekst pod naslovom “Prdim, dakle postojim”. Objavljujemo ga ponovno jer je i dalje prikladan:
Danas je Prvi maj Međunarodni praznik rada. Političari na ovim našim prostorima izlaze iz svojih raskošnih jazbina, dijele sirotinji karanfile, kese se u kamere i svi odreda zajedno sa robovima iz velike zdjele grabe svoju porciju graha.Ostatak teksta pročitajte ovdje.Upravo sam pročitala današnju udarnu vijest: “U Zagrebu podijelili čak 40 000 porcija graha”. Postoji i “naučno” objašnjenje, to je objavila Hateve, na Prvi maj se sirotinji dijeli grah zato jer je to kalorična hrana koja radnicima snagu daje pa onda oni mogu snažnije prionuti na posao.
Danas je veliki dan za rimske trgovce. U jednom danu dva su pape postali sveci. Nema vjernika koji će iz Rima otići doma praznih ruku. Katolički popovi najuspješniji su prodavači magle na kugli zemaljskoj.
U hrvatskoj politici ima jako malo bitnih žena. Ženske u Saboru i Vladi su više ili manje skockane papige, na čelu im je bila Kosor, koje slušaju što im dečki kažu. U ovih dvadeset godina otkako naši političari, Katolička crkva i ostale lopine imaju Hrvatsku u prvi plan su ipak iskočila dva prava komada. “Ugledna sveučilišna profesorica” Vesna Pusić i manje ugledna Marina Lovrić-Merzel.
Jučer sam gledala Frljićevu predstavu “Aleksandra Zec”. Očekivalo se da će to biti dešavanje “visokog rizika”. Ništa od toga. Pred Hrvatskim kulturnim domom stajalo je postrojeno desetak “dragovoljaca Domovinskog rata”. U rukama su držali oveće letke. Na njima smo mogli pročitati koliko je “naše djece” poginulo u ratu. Riječki “dragovoljci”, za razliku od nekih drugih, djelovali su siroto i nimalo agresivno. Mršavi, ispijeni, šutljivi, pokazivali su listove papira koje ljudi baš i nisu zagledavali. Frljić je na početku predstave pokazao veliko poštovanje prema “stožerima” svih tipova tako da je glumica u uvodu u predstavu urlajući rekla sve ono što bi rekao i najagresivniji vukovarski “stožeraš”. Jest to deranje odskakalo od tona ostatka predstave ali kad uzmemo u obzir koliko naši “stožeraši” znaju biti nervozni to i nije bio loš potez.
Godinama osjećam strahopoštovanje prema Zrinki Cvitešić. Glumica, pjevačica, plesačica, žena koja je čitav svoj kratki život posvetila radu. Mnogima se trud ne isplati, u Hrvatskoj trune tko zna koliko mladih umjetnika koji neće bljesnuti zato jer su nikli u Hrvatskoj, zemlji koja za kulturu iz budžeta izdvajan 0,0000000000000001%.
Svjetska Vješalica opet se ukazala u Bosni i Hercegovini. Velika majka, glumica, režiserka, dobrotvorka i predstavnica Svjetskih Antihumanih Država, sletjela je na Sarajevski aerodrom u pratnji Williama Haguea, britanskog ministra vanjskih poslova. Njih će dvoje sudjelovati na konferenciji maštovitog naziva, “Prevencija seksualnog nasilja u sukobima, osnaživanje uloge regionalnih sigurnosnih snaga u operacijama podrške miru”.
Mnogi naši građani su u depresiji. Dnevno se u Hrvatskoj popije sedam tona praxitena, apaurina i ostalih spuštalica. To je zato jer ljudi nemaju volje proučiti hrvatski “Zakon o prekršajima protiv reda i mira”. Niste čuli za taj Zakon?
Čudim se “Srbima” koji u Hagu dokazuju “genocidnost” “Hrvata” u proteklom ratu citirajući što je devedeset i prve govorio Dolenčić. Za neznalice, Dolenčić je hrvatski kazališni režiser spreman da za lovu govori i režira ono što mu gospodar naredi. Vrijeme je da “Srbi” promijene advokate koji misle hrvatsku “genocidnost” dokazati citirajući marginalnog lika.
Evropski parlament je svoju umjetničku zbirku upotpunio, kako javljaju hrvatski mediji, djelima “hrvatskih umjetnika”. Martin Schulz predsjednik Evropskog parlamenta je na otvaranju izložbe “djela hrvatskih umjetnika” rekao kako je Jugoslavija bila slobodna zemlja koja je umjetnicima dopustila da se slobodno izražavaju.
