Boh, Koli!
Pišen ti po domaći aš si naša i zato ča nisi čakafski pozabila za sen tega ča si već po svete nego doma. Ne pišen po grobniški aš nisam Gromišćica ma ćeš sejno razumet. Lepa moja i naša hrvacka i srpska i od seh drugeh manjin Koli. Ja mislin da si ponemela kad si videla ča nan se dogaja. Mi švicarci smo va kurce s kega nas morda moreš ti zvuć.
Bok, Zoki,
imam stambeni kredit u švicarcima. Preko noći rata mi je skočila za 500 kuna. Čula sam sinoć da si rekao kako ja i moji možemo mirno spavati. “Provedite se večeras, Vlada će vas spasiti.” Ili tako nekako.
Neki mi čitatelji predbacuju da pozivam na borbu za slobodu a sama nisam spremna izađi na ulicu. Nekoliko sam puta bila na ulici, uvijek okružena sa desetak ljudi. Možda tada povodi nisu bili dovoljno “vrući”?
Naša Vlada je hipersenzibilna kad netko, pitaj boga tko, imali su maske, ubije desetak ljudi u Parizu. Odlete u Pariz, drže se za ruke, premijer i ministrica vanjskih poslova stupaju shrvani i puni nade da će se uskoro zatrti islamski terorizam.
Predbožićni dani oduvijek su u meni budili ubilački bijes. Horde ljudi bauljaju bespućima trgovačkih lanaca a uši im siluju džinglbelsovi. Plišanci otvaraju ustašca iz kojih dopire mrska glazba, plastični jelenovi u natprirodnoj veličini sa crvenom kapom na glavi džingbeliraju mičući ogromne rogove u ritmu muzike za bijes.
Bok, sretnici!
Zašto želite pobjeći? Što vam fali? Jedete, pretpostavljam, pijete, nadam se, toplo vam je, možda, daju vam lijekove, bar povremeno, i pojma nemate što nas slobodne i oblokane demokracijom jebe ovih dana?
Oduvijek mi se gadio nogomet. Puna predrasuda sve zaluđene nogometom, uključivši i vlastitoga muža, držala sam kretenima s kojima se može normalno razovarati u nedjelju ako se važna utakmica igrala u srijedu. I obrnuto. A što reći o bolesnicima koji ruše sve pred sobom kad sa autobusa siđu u gradu gdje za loptom trče njihovi.
Bila sam u Zrenjaninu. Fenomenalna večer. Smijali smo se do suza. Nakon “promocije” koja nije baš ništa promovirala osim dobrih vibracija razgovarala sam sa ljudima. Očajni su. Nema posla, nema love, nema sreće. Depra i staro i mlado drži za vrat. Tjedno Suboticu napušta dvadeset ljudi, naslovna strana “Politike”, u Mađarskoj dobivaju državljanstvo, a onda kao građani EU kreću trbuhom za hlebom. Svi pričaju samo o bijedi, gladi, beznađu.
Hrvatski branitelji rastegnuli su šator usred grada Zagreba i urlajući, režeći i pjevajući borbene traže smjenu svoga ministra Matića, njegovog zamjenika Glavaševića, ukidanje ćirilice i bolji život. Kakve veze imaju Matić, Glavašević i ćirilica sa boljim životom? Tko je Matić? Sudeći po bijesu kojim su se branitelji obrušili na njega Matić je obrijani četnik koji je jučer sa glave skinuo šubaru a iz usta izvukao krvavi nož. Glavašević? On je mnogo mlađi. Četnik početnik.
Neobrazovana sam ženska, zato nisam znala tko je “rektor”. Onda sam ovih dana na državnoj teve vidjela jednog “rektora” pa sam zaguglala “rektor”. “Rektor” je šef sveučilišta. Sveučilište je institucija koja provodi visoko obrazovanje. I to sam skinula sa Gugleta.
