Da mi je to netko rekao ne bih mu vjerovala. Napisala sam tekst “Teta Violeta” ne da bih od gospođe Violete Tomič najzad dobila svoje pare, to nisam ni u snu očekivala, nego da se riješim stresa. Borim se za svoj novac već mjesecima, uzalud.
Srela sam očajnu susjedu. Ne može useliti u stan iako je majstorima za adaptaciju platila dvadeset i pet tisuća eura. Unaprijed. Nestali su u vidu lastina repa a ona potpuno luda gleda u ruševine. Prije nego su naplatili ipak su stigli razvaliti sve što se moglo. Zašto su ljudi glupi? Kako je moguće da danas u svima s kojima imaju posla ne vide lopova? Za razliku od njih, ja…
Ja? Ja sam svemirska glupača. Evo crtice iz mog života. Slovenska glumica Violeta Tomič igrala je u Sloveniji moju mondramu “Kurba”. Javila mi je da mi duguje preko tisuću eura ali ja bih morala… Izvući neki broj, pa se javiti njenoj agenciji, pa će onda njena agencija za određeni postotak meni…Zanimljivo je kako su se ulaznice naplaćivale bez ikakvih formalnosti a kad autoru treba dati njegov dio onda se od NATO-a očekuje da riješi problem.
Norman G. Finkelstein je čovjek na koga mislim kad sam očajna. Američki i izraelski fašisti koji ovih dana masakriraju tisuće nevinih civila u Gazi u meni bude tugu koja me drži za vrat od jutra do mraka. Ne zato što je Amerika zemlja kojom vlada šaka gadnih bogataša koji žive od mrtve djece iz Gaze. Ni izraelski gadovi u njihovoj vladi nisu ništa bolji. Sve je to prastara priča. Ubija me, UBIJA ME jebena, podanička, odvratna, genetska HRVATSKA ŠUTNJA.
Svi mi koji puni strave gledamo masakr palestinske djece zgađeni smo šutnjom svijeta. Evropa je zauzeta blokiranjem Putinovih računa, Amerika svim snagama apelira na obje strane da se smire, u međuvremenu Izraelcima prodaje oružje. Arapi na Palestince gledaju kao Ameri na crnce, Francuzi i Talijani na Cigane, Nijemci na Turke, Hrvati na Srbe, Srbi na Hrvate, jedni i drugi na Cigane i Šiptare, Šiptari na jedne i druge… Tko bi sve mogao nabrojiti mrzitelje i one koje se mrzi. Čitav svijet je bio i ostao dolina mržnje.
Živimo u zemlji u kojoj je bešćutna, korumpirana, zločinačka, prodana vlast u nama građanima Hrvatske ubila sve ljudsko. Postali smo bešćutni poput naših političara kojima nikad dosta love i moći. Bešćutni poput tajkuna koji preko leševa nemoćnika ulaze u svoje dvorce da bi tamo krvavim rukama milovali glave svoje unučadi. Zlikovci koji su poklonili Hrvatsku zlikovcima zaklonili su nam oči prljavom krpom, začepili su nam usta smrdljivom štracom. Ne vidimo. Ne čujemo. Nijemi smo.
Možda će Obamine kćeri pročitati ovo pismo i zapitati tatu: “Kako ćeš se osjećati kad jednom netko nama otkine glavu? Hoćeš li plakati grleći naša obezglavljena krvava tijela ili ćeš se nasmijati i mrtvima nam reći: ‘Sorry, cure, ništa osobno, ja sam samo borac protiv terorizma.’”
Svi mi koji baš nikakve veze nismo imali sa precima koji su za vrijeme NDH pušili Hilteru, ubijali Židove, Srbe, Cigane i sve krivomisleće u koncentracijskim logorima opakijim od onih u Njemačkoj stidimo se naše prošlosti ali je ne možemo izbrisati. Neki naši očevi služili su se specijalnim noževima kojima su ljudima rezali vratove. NDH je bila jedina zemlja u kojoj je postojao koncentracijski logor za djecu.
Danima od prijatelja dobivam mail koji je “važan” i koga moram “slati dalje”. Dogodilo se nešto strašno, misle svi koji mi pišu. Monsanto, zloglasna američka tvrtka koja je ujedno i jedan od najvećih svjetskih proizvođača GMO proizvoda donirala je 445 tisuća eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i BiH da bi im pomogla zasijati njive uništene poplavama.
Biti žena u Hrvatskoj je opaki status. Muž te može ubiti bez suvišnih zašto. Ako se u zatvoru pristojno ponaša nakon godinu ili dvije bude pušten na slobodu. Uostalom, da je kurva držala vodu u ustima kad je njemu pao mrak na oči još bi svijetom hodala odjevena u gips. Prebijanje i ubijanje žena na ovim prostorima nikad nije bio zločin.
