Predbožićni dani oduvijek su u meni budili ubilački bijes. Horde ljudi bauljaju bespućima trgovačkih lanaca a uši im siluju džinglbelsovi. Plišanci otvaraju ustašca iz kojih dopire mrska glazba, plastični jelenovi u natprirodnoj veličini sa crvenom kapom na glavi džingbeliraju mičući ogromne rogove u ritmu muzike za bijes.
Danas je veliki dan za rimske trgovce. U jednom danu dva su pape postali sveci. Nema vjernika koji će iz Rima otići doma praznih ruku. Katolički popovi najuspješniji su prodavači magle na kugli zemaljskoj.
Ja ateistica godinama sam se na Uskrs osjećala frustrirano. Tko je bio Isus? Tko ga je ubio? Spoznaje koje 101,97% stanovništa Hrvatske u sebe upije sišući majčino mlijeko meni su uskraćene. Najzad sam se jučer dočepala tiskovine, “Express”, izlazi petkom, objasnila mi je mnogo toga. Isus je stvarno postojao i živio je u Izraelu. I uskrsnuo je.
Danas se riječkim Korzom vuklo nekoliko kolona, zaštitari su budno pazili da se čekači na porciju ribica međusobno ne pobiju. Nisu se ni gurali, ni mlatili, ni vikali jedni na druge. Koračali su polako i pristojno prema onima koji će im udijeliti ručak u plastičnoj posudi.
Sveti Oče,
moje ime je Rudan, Vedrana Rudan. Nevjernica sam i pišem vam iz zemljice Hrvatske. Kako živimo, mi ovdje? Sve ću vam, Sveti Oče, napisati. Dječica u vrtićima vrište od gladi, tridesetoro siročadi na jednu tetu. Spavaju na podu a uši ih grizu. U mnogim školama nema vece papira, grijanja, vode, neke su i bez krova. Oko bolnica šeću bezdlake mačke jer su u kontejnerima same sebi dale kemoterapiju. Pred njima ne bježe štakori jer su od njih i deblji i brži.
Kad naši prostori prestanu biti mračna vukojebina u kojoj kusi pas više vrijedi nego žena, sigurno ćemo to dočekati, Severina će i službeno postati hrvatska Žena Nad Ženama. Iskreno joj se divim. Trebalo je preživjeti onaj film u zemlji u kojoj si kurva i kad počiniš mnogo, mnogo manji zločin. Kad se poželiš, primjerice, rastati od mužjaka koji se s tim ne slaže. Nas obične žene u tim trenucima tresnu, u najboljem slučaju, ili skrate za glavu što se dešava češće.
Blažena zemlja Hrvatska. Njene građane muče dva problema. Prvo, kako iz škole izbaciti seksualni odgoj. Drugo, kako zabraniti dvojcu istog spola da zasnuje obitelj. Jedan je problem riješio Ustavni sud. Nema više seksa u školama. Smije ga biti samo u crkvi. Dečkićima će osviješteni roditelji, kad budu išli u crkvu na vjeronauk uručiti teglicu vazelina, curicama kondome. Živimo u zemlji u kojoj se zna tko smije jebati uz blagoslov svih hrvatskih sudova.
Na Korzu me zaskočio klinac. Osmijeh od uha do uha. Začudilo me to. Mogla bih mu nona biti. Kći mi je objasnila da je dečko pripadnik odreda “U ime ljubavi”. Ti se jurišnici zalažu da se raspiše referendum pa da konačno mi katolici i mi Hrvati i mi Hrvatice i mi ostali jasno i glasno objavimo svijetu da u našem Ustavu velikim slovima stoji zapisano BRAK JE ŽIVOTNA ZAJEDNICA ŽENE I MUŠKARCA. Smrt pederima!
Priznajem, sviđa mi se novi papa. Ima ono što mora imati svaki trgovac koji nudi trulu robu, neodoljiv šarm. Kako je samo sa balkona narodu rekao, dobar večer, braćo i sestre. Ni Mikdžeger ne bi bolje. Zašto me, tako sretnu, ipak dotukla katolička histerija koja je poharala Haerte?
Svaki dan kad bacim oko na ekran državne teve ugledam izbezumljeno lice Silvija Tomaševića. Pred neki se dan tako ukazao u emisiji “Tema tjedna”, to nešto prikazuje se prije “Dnevnika”.
