Crkva i vjera

Ovaj tekst objavljen je 2.4.2003. godine u Nacionalu i kasnije u knjizi “Kad je žena kurva, kad je muškarac peder”. Aktualan je svaki put kada se dileri straha odluče baviti ženskim pitanjima.

Priznajem, pisanije na temu Katolička crkva u Hrvata već mi pomalo idu na živce. Uvijek ista priča. Na naslovnicama novina ukaže se gospodin srednjih godina pa ispriča što mu je pred trideset godina radio neki pop.

Sigurna sam da Katolička crkva u Hrvata s vremena na vrijeme namjerno krene u neku posebno debilnu akciju da bi pažnju opljačkanog naroda skrenula sa sebe kao jedne u nizu lopovskih organizacija koje u Hrvatskoj bez ikakve kontrole deru kožu narodu.

Čučim tamo među onih 0,000006 promila građanki i građana Hrvatske koji ne vjeruju u Boga i pojma nemaju što se zaista dogodilo ovih dana pred nekoliko tisuća godina.

Ovo nije izvještaj, ništa nisam vidjela samo sam čula da je u Kninu osvanuo veliki kamen u koga je netko uklesao ogromno V kao “Victory” i još veću križinu. Sve to na Dan domovinske zahvalnosti. Da se Dan tako zove pročitala sam na svom kućnom, zidnom kalendaru. Zašto se taj dan tako zove? Zato jer “Domovina” nekome zahvaljuje.

Dragi Papa!

Ne bih Vas gnjavila da nisam dobila otkaz. Bilo je ovako. U petak u 21.30 zazvonio mi je mobitel. Urednik Nacionala. ?! Smrzla sam se. Znala sam što me čeka ali zašto ovaj put? Nije bio precizan, rekao je da mi se zahvaljuje na suradnji, da je većinski vlasnik Nacionala gospodin Harald von Seefried “konzervativan”,  nešto o “vrijeđanju vjerskih osjećaja” ili tome slično, njemu je žao, pa me lijepo pozdravio.

Mi Hrvaaaaati smo dobar narod. Samo smo se nekoliko tjedana valjali ulicama i urlikali tražeći pravdu. Vlast, znajući s kim ima posla, rekla je policiji da ne izvlači pendrek jer će se bukači ugasiti i bez pomoći sa strane.

I bi tako. O čemu govore Hrvati dok piju kavu po deset kuna, što izgovaraju u mikrofon mladoj novinarki na cesti? Godinama ponavljaju isto: radimo a ne dobivamo plaću. Bolesni smo a ne možemo dočekati operaciju ili pregled. Djeca su nam diplomirala ali ne dobivaju posao. Hulahopke za bebu staru tri mjeseca koštaju pedeset kuna. Dječje cipelice tristo kuna. Izlet u London na koga po preporuci razrednika odlaze srednjoškolci, ne, nije to maturalno putovanje, samo skok do Londona na nekoliko dana, tri tisuće kuna. Nitko od roditelja ne pita zašto djeca moraju u London, koliku proviziju diže profesor…

Jandroković i Clinton sastali su se u Americi, jedno drugome uručili nekakve mape i smijali se široko. Razgovarali su o velikom međusobnom prijateljstvu koje hara našim zemljama a nekako usput spomenula se i mogućnost kako bi naša voda mogla postati američka.

Vaša milosti? Vaša Visosti? Vaša Svetosti? Vaša Čednosti? Vaša Čestitosti? Vaša Blagosti?

Nemam pojma kako Vam se obratiti, nisam vjernica. Zovem se Vedrana Rudan, osnivačica sam Udruge švicaraca UŠ. Ima nas oko tisuću, rata kredita raste nam iz sata u sat. Svima sam pisala. Gospodinu Rohatinskom, gospođi Kosor, gospodinu Šeksu, predsjedniku Josipoviću… Uzalud.