Nisam na mrežama ali do mene stižu i vijesti i komentari.
Tako sam čula kako su se moji Riječani digli na zadnje noge i uvalili gradonačelnicu Rinčić u čokoladu.
Što je učinila Grešnica? Zločin bez presedana u novijoj riječkoj povijesti.
Netko je u zgradi Grada Rijeke, u “salonu”, ako sam dobro shvatila, ukrao načetu čokoladu. Rinčićka je digla frku i sad joj građani “nadahnuto” preko mreža jebu mater.
Hrabri Riječani prozivaju gradonačelnicu jer se uhvatila pizdarije umjesto da razotkriva pravi kriminal.
Ha, ha. Ovaj grad su tridesetak godina pljačkali vrhunski kriminalci.
Bračni par koji je prije rata živio jedva pokrivene guzice danas su ljudi koji drže pola grada u šaci.
Taj dvojac bi i danas živio poput svih nas malih da nije bio umrežen s velikim riječkim mafijašima.
Trideset godina, trideset godina gledali smo mi Riječani mafijaše kako opušteno pljačkaju naš grad i znali njihova imena.
Jesmo li ikad izašli na ulicu? Tražili objašnjenje ili ih bar na fejsu uvaljivali u katran i perje?
Jesmo kurac. Mi Primorci jako pazimo kad ćemo dreknuti. To činimo samo onda kad je s druge strane netko slab.
Rinčićka je digla frku oko čokolade, a nije u 100 dana “vladavine” za glavu skratila riječke mafijaše.
Fejsheroji! Ne ide to tako. Zašto ovu štoriju ne pogledate iz druge perspektive? Neprihvatljivo je biti nepristojan, neprihvatljiva je i krađa “male vrijednosti”. Radi se o principu.
Predlažem, heroji moji, organizirajte se, pomognite gradonačelnici koja je na startu i premažite nečim riječke izloge trgovina riječkih kriminalaca. Nosite na plakatima fotke njihovih mecena.
Nećete naravno, moto nas Primoraca uvijek je bio, boje molat nego krepat.
Kad je tako, smirite se. Konačno, pogledajmo se u ogledalo i premažimo drekom usta svoja.
