Politika

GADOVI!

Godinama razmišljam mogu li se oni Torcidaši, Armadaši, Bebedaši i ostali koji postoje samo da bi glasali za svoje sponzore i međusobno se makljali staviti pod zajednički nazivnik.

Nisam na mrežama ali do mene stižu i vijesti i komentari.

Tako sam čula kako su se moji Riječani digli na zadnje noge i uvalili gradonačelnicu Rinčić u čokoladu.

Naši su se sabornici opet sastali. Odmoreni. Njihov godišnji traje mjesecima, ako mu se doda besmisleno štrcanje bijesne pjene u saboru, gospoda se odmaraju trinaest mjeseci godišnje.

Šaneri iz Čačka objavili su osmrtnicu Armaniju na srpskom i talijanskom. Ekipa se potpisala na ćirilici.

Kad je Šmajser, hrvatski Umitnik poznat i po hitu Jasenovac i Gradiška Stara zajedno sa svojom ekipom dobio dozvolu da održi koncert na zagrebačkom Hipodromu jedno je od starta bilo jasno.

Pretpostavljam da je medijima teško izvještavati sa sprovoda, posebno kad učesnici sjede. Još kad umre papa.

Nema dana da nas obične građane netko ne pozove da pomognemo bližnjemu svome iako je većina hrvatskih građana koji žive od svoga rada i u podstanarskim stanovima na rubu gladi.

Jučer sam opet ležala u “fotelji” u Dnevnoj bolnici. U mene je nešto teklo, nije bilo ni kemo ni imuno pa sam bila opuštenija. “Fotelja” je udobna poput vještičje guzice. Lijek me trebao “malo uspavati”. Ništa od toga.

Hrvatska je poznata kao mala ali herojska zemlja. U Domovinskom ratu se borilo pola milijuna heroja, iduće će godine taj broj najvjerojatnije narasti na milijun, dečki skupljaju dokumentaciju. Isplatit će im se. Borili su se za ovu slobodu i ovu demokraciju u kojoj se mi danas davimo.