Divlje svinje
Kad je Šmajser, hrvatski Umitnik poznat i po hitu Jasenovac i Gradiška Stara zajedno sa svojom ekipom dobio dozvolu da održi koncert na zagrebačkom Hipodromu jedno je od starta bilo jasno.
Kad je Šmajser, hrvatski Umitnik poznat i po hitu Jasenovac i Gradiška Stara zajedno sa svojom ekipom dobio dozvolu da održi koncert na zagrebačkom Hipodromu jedno je od starta bilo jasno.
Koji dan! Na račun mi je sjelo 50 eura uskrsnice. Nekoliko stotina tisuća umirovljenika svršava dok plastičnim zubima gricka jaja i luk. Vjerojatno će Hrvatska televizija na zagrebačkim ulicama presretati sretnike 70+. Euforična reporterka 20+ pitat će neke od mojih vršnjaka što im znači 50 eura. Svi će svršavati od sreće.
Jučer sam opet ležala u “fotelji” u Dnevnoj bolnici. U mene je nešto teklo, nije bilo ni kemo ni imuno pa sam bila opuštenija. “Fotelja” je udobna poput vještičje guzice. Lijek me trebao “malo uspavati”. Ništa od toga.
Ne znam jesam li jedina, sudeći po odjecima nema nas mnogo, koja je popizdila, ono baš popizdila kad je naš Veliki vođa odlučio sebi i svojim pajdašima dignuti plaće za nekoliko tisuća eura. Kad sam čula vijest koja mi se direktno zabila u mozak ugledala sam slike:
Naš Zoki, „predsjednik s karakterom“, opet je uzburkao hrvatsku javnost. Bila sam sigurna da nakon dosadašnjih nastupa ne može više i ne može dalje. Prevarila sam se. Takvi čovjeka uvijek iznenade. Može Zoki bolje, uvijek Zoki može bolje, još nije doživio orgazam.
Pa ipak…On misli da Udruga B.a.B.e. ima „glupo i neduhovito“ ime. ?! Čovjek je iz Dalmatinske zagore, iz Sinja? Nije moguće da je Dalmozagorac zaboravio da „baba“ u Sinju i ostaloj Zagori znači baka? Zaboravio je da mu je „baba“ pekla palačinke, pričala mu priče, grlila ga, ljubila, voljela onako kako to samo mogu bake, none i sinjske babe?
Uskoro će Božić. Hrvatski katolici, skraćeno 99,9% građana Hrvatske, slavit će Isusovo rođenje. Siroti On. Mnogi će u hrvatske crkve pohrliti po svoj komad korone bez obzira na mjere, apele, preklinjanja i hrpe leševa koje u vrećama čekaju da ih se pobaca u rupe.
Sjećam se one strašne epidemije velikih boginja u Jugoslaviji davne 1972. godine. U mračnoj Dolini Suza tada je živio oko dvadeset i jedan milijun stanovnika. Vlasti su proglasile izvanredno stanje, karantena se uvela za sve. Srećom, postojalo je cjepivo. Stanovništvo je cijepljeno za dvadesetak dana.
Godinama pratim odnos hrvatskih mužjaka prema „javnim ženama“. Mizoginija im je uklesana u gene. Mi žene, bilo „javne“ ili „tajne“, koje imamo kćeri i unuke u velikom smo problemu. Moramo odgojiti ženu kojoj ćeš na sisi objasniti da će živjeti u muškom svijetu i da će joj žene biti najveći neprijatelj. Što sam sve ove godine pokušavala objasniti kćeri, što danas crtam unuci? Čuvaj se žena, one rijetko darove donose.
Ne mogu se s tim pomiriti. Boli me srce. Dokle, jebote? Kako vam, glupače, nije jasno da imamo zajedničkog neprijatelja i da samo udružene možemo biti jače?
Pišem tekst koga sam davno napisala. Pred sto godina jednoj je našoj političarki kolega političar rekao da nije za mudraca nego za madraca. Sve se hrvatsko feminističko diglo na noge jer je divljak uvrijedio ženu, a žena je u percepciji hrvatskih feministica i ponekog feministe krhko biće koje treba štititi svagdje i na svakom mjestu.
Teško mi je bilo onda, teško mi je i danas, objasniti tezu koju držim notornom. Kako se može nešto, političari nemaju spol, uvrijediti na bilo što što im kaže drugo nešto? U najnovijoj priči predsjednik Milanović obrušio se na dvije političarke. Te su gospođe, imena su nebitna, iskoristile svoju legitimnu potrebu da budu fotkane. Naši političari, osim kad kradu, drugo i ne rade. Političarke su stavile ploču „Ured predsjednika“ na zid zgrade u kojoj su se hrvatski kriminalci velikog kalibra sastajali za vrijeme korone. Lisice, nisu na zid stavile ploču „Vlada“ jer su znale da Plenki ne bi popizdio za razliku od Zokija koji nasrće na svaku provokaciju poput vepra na ovlaženu krmaču.
Neki od nas živimo u Hrvatskoj otkako je imaju, jedno trideset godina. Nakon svake afere koju provale mediji, „transkripte“ im pošalju „službe“, pomislimo, jebote, jebote, ovo je dno! Jebote, jebote, niže ne može!
Oni koji nama demokratski vladaju također misle, jebote, jebote, koji vam je kurac? Kako vam nije jasno, Hrvatska nema dno? Lijepa Naša je bezdan. Ej, glupani i glupače, vi ste izabrali glumce, uključili program, gledajte.
Sve je meni jasno, pa ipak…U Vatikanu su lopine visokoobrazovani kardinali, najebavaju, kad ih Papa ćopi, zbog nekoliko stotina tisuća eura. Jedan vatikanski velečasnik je upravo odletio. Kod nas konobar u samo jednoj garaži drži milijun eura.
Slušamo brojke. Umrli, oboljeli, u izolaciji…Užas u kome Hrvatska skapava mogu u punoj strahoti spoznati samo „obični“ ljudi. Što se dešava nama koji se šuljamo mali ispod zvijezda?
U izolaciji je sve više ljudi. Ti nesretnici za petnaest dana kućnog pritvora imaju pravo dobiti otprilike 2100 kuna. Poslodavac koji zna da u rukama drži i sukno i škare traži od izoliranih robova da rade od kuće. Bolje i 2100 kuna nego otkaz.