U hrvatskoj politici ima jako malo bitnih žena. Ženske u Saboru i Vladi su više ili manje skockane papige, na čelu im je bila Kosor, koje slušaju što im dečki kažu. U ovih dvadeset godina otkako naši političari, Katolička crkva i ostale lopine imaju Hrvatsku u prvi plan su ipak iskočila dva prava komada. “Ugledna sveučilišna profesorica” Vesna Pusić i manje ugledna Marina Lovrić-Merzel.
Jedina sam osoba u Hrvatskoj koja nije iz minute u minute pratila naš ulazak u Evropsku uniju. Zbog toga sam u razgovoru sa znancima i prijateljima imala velikih problema. Poput papige u punoj snazi ponavljala sam isti tekst:“Ne, nisam vidjela kako je bila obučena Pusićka! Ne, ne znam koliko veliku guzicu ima Pusićka. Prvi put čujem da je izgledala kao slonica u baletnoj haljinici. Ne, pojma nemam da Milanovićka ima dobre noge. Ne, ne znam gdje se u Zagrebu depilira Milanovićka. Ni Kosoricu nisam gledala, nemam pojma što je stavila na vrat, nije me briga da li bi Josipovićka morala skinuti koje kilo.”
Ponekad, kad pročitam tekst nekog od naših velikih hrvatskih pera ne znam da li bih se smijala ili plakala. Piše tako ovih dana jedno Pero u Novom listu, “ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Vesna Pusić ponudila je u subotu pomoć Hrvatske izbjeglicama iz Sirije.”
Bila sam u Zagrebu. Na svakom sam uglu vidjele ljude koji su poput pasa u Nizozemskoj na Kraljičin dan imali narančastu maramu. A nismo još u EU i ne slavimo rođendan nizozemske kraljice jer je on, čini mi se, u travnju.
Šta je ovo? Haenesovci naravno. Poput Jehovinih svjedoka love nevine građane i dave ih lecima, propovijedima….EU, EU, EU, EU…Ima li te, Bože?
Pred svake izbore na teve ekranima vidimo plave i ružičaste lutkice kako sjede u virtualnom saboru, ružičastih je uvijek manje nego bi ih trebalo biti a trebalo bi ih biti 40%. Zašto bi ružičastih lutkica trebalo biti 40% kad žene u Hrvatskoj čine natpolovičnu većinu stanovništa? Ima ih 51%.
