Ustaše

Rijetko čitam što mi pišete, jučer sam slučajno na jednom portalu vidjela vaše pozdrave i poruke upućene meni.

Četrdesetak godina odlazila sam u Benkovac. Tamo su živjeli roditelji moga muža.

Iza nas je koncert sa dosad najvećim K na svijetu. Više od pola milijuna ljudi bilo je za Dom spremno.

Grupa divljaka je u Borovu Selu u pratnji policije urlala : “Ubi, ubi Srbina!“.  Navodno „navijači“. Narušavali su javni red i mir. Normalnima je jasno da je to bilo kazneno djelo „javnog poticanja na nasilje i mržnju“. Za takvo nedjelo predviđena je kazna do tri godine zatvora, za organizatore do pet.

U Hrvatskoj se ništa ne odvija spontano. Dečki nemaju kune u džepu. Za pivu i sendvič urlat će što god naručiteljima padne na pamet. Tko su naručitelji nećemo saznati.

O, Bože dragi, vidiš li ti ovo? Čitaš li portale? Pred neki je dan objavljeno kako bi budući svetac Stepinac trebao biti proglašen “zaštitnikom sudaca i odvjetnika”. Sveta Marijo Majko Božja?! Dokle će titoljupci provocirati još ovo malo Hrvata i Hrvatica koji nisu sredili papire za odlazak u hladnije krajeve? Stepinac “zaštitnik sudaca i odvjetnika”? Ako je i od crvenih vragova i udbaša, previše je.

I ove godine obilježit će se bleiburška tragedija. Za neznalice, ako ih uopće ima, 15. svibnja 1945. godine, prepisujem sa Wikija, Britanci su odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Da ne idem u detalje, prema Wikiju, tamo je pobijeno 50.000 Hrvata. Svake godine na sutrašnji dan u Bleiburg odlaze kolone Hrvata i Hrvatica i predstavnika našeg demokracijom i domoljubljem i pravdom i istinom opsjednutog vodstva Hrvatske da bi žrtvama odali počast.

Zvuči perverzno ali kad naletim na neki tekst o “ustašama”, “četnicima” i “protivljenju Hrvata da Srbi uđu u EU” uhvati me histeričan smijeh. Poželim zapjenušanim dečkima reći, ej, opustite se. Koliko je vrijedno toliko se uzbuđivati dok vam rak grize limfne čvorove? Nikome ništa ne govorim jer sam nitko i ništa.

Često su ljudi koji me čitaju bijesni na mene. Zašto samo pišem o crnilu a ne dajem odgovor kako izaći na sunce. Svi mi znamo u čemu se davimo, svima nama treba recept kako se izvući iz blata. Ne mogu reći da i mene samu ne frustira bezizlaz u kome tapkam. Samu sebe tisuću puta dnevno pitam koliko ima smisla živjeti ovakav život u ovakvoj zemlji?

Da nema nogometa u Hrvatskoj bi vlasnici medija sebi pucali u glavu. Ne smiju ni pisati ni govoriti koliko ljudi u Hrvatskoj robija za Todorića i ostale todoriće. Gladne žene ostavljaju kod kuće gladnu djecu da bi se za tri tisuće kuna mjesečno, ako im bog da zdravlje, ubijale od jutra do sutra. Vrtića za njihovu djecu nema. Ne mogu kupiti odjeću ni sebi ni djeci. Ako se neka od njih usudi reći da joj Todorić ne plaća prekovremene dobije otkaz. Kome je to tema?

Hrvati su tužili Srbe zbog genocida. Srbi su tužili Hrvate zbog genocida. A što je to genocid? To je kad hrvatske matere koje su u Domovinskom ratu izgubile svoje najdraže danas u Dnevniku Hrvatske televizije prebiru krunicu i plaču. To je kad srpske matere plaču jer su u istom ratu izgubile svoje najdraže. To je kad muslimanske matere plaču jer su u istom ratu izgubile svoje najdraže. To je… Genocid je kad matere plaču nad nađenim ili izgubljenim leševima svoje djece i svojih muževa.