Tito

Pred sto godina Severina je snimila „film“ koji je pokojnu Jugoslaviju oživio preko noći. Izbrisane su sve granice u „Regionu“. Buljili smo u Severinu onako kako smo gledali Titov pogreb, bez teksta.

Kad bi netko Jugoslavenima koji to više nisu postavio pitanje što ih je najviše uzbudilo otkako „imamo“ te naše zemlje, nitko se ne bi sjetio velikih nastupa gospodina doktora Tuđmana, urlanja diplomiranog ekonomiste Miloševića, imena ostalih firera sam zaboravila.

Severinin nastup neću zaboraviti. Žena je napravila veliki korak za sebe, još veći za žene. Pokazala se u punom sjaju. Prekrasno tijelo, čaroban osmijeh, entuzijazam, mladost…

Neki među vama pojma nemate kako je nastala Hrvatska jer se tada ili niste rodili ili ste bili mali. Sve ću vam ispričati, na brzinu, da vas ne zamaram.

Hrvatska je nekad bila dio Jugoslavije, a onda su neki drugovi, bivši Titovi vojnici i njihova djeca, odlučili da će svatko od njih oteti sebi komad Jugoslavije i sebi napraviti igralište. Nije im na umu bila samo igra, htjeli su i nešto zaraditi.

Čitati portale ne da je gubljenje vremena nego najefikasnije sredstvo za riganje. Ne mogu si pomoći. S vremena na vrijeme bacim oko na njih. Da ih ne čitam ne bih znala da su posljednje Dijanine riječi bile: “Što se dešava?”

Ne kužim ovu frku oko Perkovića. Zašto bi ga Hrvatska morala izručiti Njemačkoj zbog zločina koji je on tamo, navodno, učinio prije Krista? Perkovića bi trebalo osuditi na smrt u Hrvatskoj zato što je Tuđmanu i kompaniji pomogao da dođu na vlast. To što je dao, ako je dao, smaknuti nekog Đurekovića, koga briga.

Danas je Dan Republike. Umlaćena je pred dvadeset godina. Još nismo dobili odgovor zašto. Neki tvrde da se Amerima i Zapadu više nije isplatilo plaćati umjetno stvorenu tvorevinu koja je bila tampon zona između Sovjetskog saveza i Zapada.

Jedna sam od onih koja je bila mlada u ona daleka, mračna, nedemokratska vremena. Prvog svibnja 1971. imala sam nepune dvadeset i dvije godine i radila kao vodička u rabačkom hotelskom naselju Girandella. Tada se prvi svibanj zvao Prvi maj i slavio se u čitavoj Jugoslaviji.

Varšavska je ovih dana definitivno najbolji kafić u gradu. Mladi sviraju i pjevaju, s njima se vesele i oni stariji, nepoznati im ljudi donose kavu i kolače, ima i poznatih pisaca koji daju intervjue u kameru, glumci sa pozornice izgovaraju pametne rečenice, mali se ljudi u ovom kafiću pod otvorenim nebom osjećaju nekako veliko i moćno.

Moj djed po majci pred sto je godina nastradao u američkom rudniku. Baka je od Amera dobila brdo love. Kupila je nekoliko tisuća kvadrata zemlje. Obrađivala je zemlju, živjela je teško, bojala se i Talijana i Nijemaca, a onda su došli Tito i partizani i moju baku oslobodili od njene zemlje.