Terorizam

Danas je u Sydneyu na plaži pobijeno… Sigurna sam da se još ne zna koliko židova.

Lav? Kakva je to životinja? Lav je moćna životinja, hrani se mesom, da bi preživio kolje slabije i sporije od sebe. Nikome ne pada na pamet ni pomisliti što bismo trebali učiniti da se lav pretvori u životinju koja će se hraniti blitvom i šapom gladiti slabije i sporije od sebe. Lav ne može promijeniti svoju prirodu.

Ne pamtim kad sam više uživala nego noćas dok sam preko CCN-a u direktnom prijenosu gledala što se događa na Capitol Hillu. Velika noć u povijesti američke „demokracije“.

Americi se, aleluja, aleluja, dogodila Amerika. Građani jedne zemlje, Amerike, krenuli su rušiti ono što je sveto građanima druge zemlje koja se također zove Amerika. I najvećoj je budali nakon noćašnjeg uvoda u pakao jasno da postoje dvije Amerike. Jedna koja je tek počela rušiti sve pred sobom i druga koja će se moći obraniti jer je bogatija, dakle jača. Ne zaboravimo da će i korona biti na njezinoj strani. U ratu neće biti pobjednika, samo krvi do koljena i direktnih prijenosa CCN-a. Kako to poznato zvuči.

Može li se u vrijeme korone reći da se ljudi dijele na osuđene na smrt i one druge ili je korona među nama izbrisala razlike? Nismo jednaki. Nije isto voziti bicikl i raznositi hranu od vrata do vrata, nije isto provoditi dane i noći u pretrpanim bolnicama i pokušati iz kandža smrti iščupati nekog jadnika ili biti moćnik na vlasti.

Oni gore imaju milijune eura na računima, nekoliko stanova, vila, nije njima problem održavati distancu. Imaju i svoje liječnike koji će, kad vide njihov broj na ekranu, uvijek dignuti slušalicu. Kad svi kreveti i svi respiratori u Hrvatskoj budu nedostižni nama i našima, na njih će, ako se ipak dogodi čudo pa se razbole, čekati slobodan krevet. Oni ne moraju plaćati test kad „nemaju simptome“, oni ne strahuju da će crknuti od gladi i korone onako kako će crkavati i krepati obrtnici, umirovljenici, umjetnici, nezaposleni, ovršeni, opljačkani.

Ima nas koji čisto racionalno ne volimo Ameriku. Kad kažem da ne volim Ameriku, to govorim otkako sam je bolje upoznala, sin mi je tamo proveo dobar dio života, uvijek osjetim potrebu da svoju tezu opravdam činjenicama koje spominju pametni ljudi. Ja sam previše emotivna i previše neobjektivna. Moj je sin tamo dugo bio „bijelo smeće“, dva američka fakulteta nisu mu pomogla da ne bude crnac u bijeloj koži.

Zato sam u Jutarnjem s velikim interesom pročitala skraćeno uvodno poglavlje iz knjige „Cijena profita“ američkog ekonomiste i nobelovca Josepha E. Stiglitza. Izdvojila sam nekoliko rečenica.

Ovaj put je terorist “djelovao sam”, piše po portalima. Aktivirao je bombu “ručne izrade”, pobio tko zna koliko ljudi i poginuo. “Bilo je i djece.” Sve se dogodilo na koncertu, u Manchesteru, ne znam gdje je to ali tragedija je velika jer je Manchester u Evropi. Da su se mrtva djeca dogodila u sirijama i afganistanima njihovi leševi ne bi ničemu služili. Na evropskim mrtvacima mnogi zarađuju.

Koliko je Nijemaca ovaj vikend odletjelo u zrak za mene nije prijelomna vijest. Meni je jasno zašto lete. Stavimo se  u kožu klinca Sirijca, klinca Iračanina, klinca Libijca, klinca Pakistanca, klinca Afganistanca… Ili klinceze. Mladi ljudi iz zemalja u kojima su nekad živjeli njihovi pradjedovi, djedovi, braća, sestre očevi i majke, susjedi, šira rodbina, danas bauljaju njemačkim ulicama, francuskim ulicama, londonskim ulicama, hodaju u zemljama čije su im vojske zatrle sjeme.

Naša Vlada je hipersenzibilna kad netko, pitaj boga tko, imali su maske, ubije desetak ljudi u Parizu. Odlete u Pariz, drže se za ruke, premijer i ministrica vanjskih poslova stupaju shrvani i puni nade da će se uskoro zatrti islamski terorizam.

Milijun ljudi prošetalo se Parizom u znak prosvjeda protiv “nasilja”. U prvom redu stupala je rodbina pobijenih novinara, u drugom izraelski premijer Natanyahu. Ako to nije za Charlie ne znam što je? Preko noći čitav je “civilizirani svijet” postao Charlie jer “civilizirani svijet” ne prihvaća “terorizam” kao način borbe.

Teroristi, džihadisti, razbojnici, ubojice, skraćeno ISIS, na području dijela Sirije i Iraka osnovali su Islamsku Državu. Obama je poludio, to se od dobitnika Nobelove nagrade za mir i očekuje, pa najavio žestoka bombardiranja i klanja. Nobelovac je u obraćanju naciji naglasio da u beskompromisnoj borbi protiv nasilja ni Sirija neće proći lišo.