Slovenija

Ne razumijem ovaj cirkus oko zabrana pjevanja. Ako se ljudi neće radovati oko Božića i slaviti mir i dobro, kad će?

Kad sam bila dijete u osmogodišnje škole svraćali su liječnici i detektirali avetinjski mršavu djecu. Na moju sreću uvijek bi naletjeli na mene i stavili me na listu djece koja će na kraju godine otputovati na debljanje u Sloveniju. Za zaboravne ili neznalice, nekad se živjelo u zemlji koja se zvala Jugoslavija, Slovenija je bila jedan od njezinih dijelova, tamo se putovalo bez pasoša.

Kakav dobar osjećaj kad te autobusom iz Opatije odvezu do Matulja, pa na vlak, pa putuješ, putuješ, putuješ i evo te u slovenskom, malom mjestu, zvalo se, možda se još zove, Vransko. Tamo smo mi, mršava djeca opatijska, spavali u velikom, lijepom dvorcu. Sobe su imale visoke stropove, prozori su bili ogromni. Kad bih se rano ujutro probudila pogledala bih kroz jedan od prozora i u dvorištu vidjela seljaka sa naušnicom u uhu. Prao je kravi guzicu pokraj stoga sijena, na vrhu stoga bio je tranzistor, treštala je slovenska glazba, braća Avsenik. Nisam bila luda za Braćom, u Opatiji i Mošćeničkoj Dragi bili su u modi naši i talijanski pjevači.

Moj muž dragovoljac Domovinskog rata zvan Leopard i naš kum dragovoljac zvan Stršljen osnovali su Zdrug srca Isusova jer Hrvatska kreće u rat protiv Slovenije. Slovenija nam je otela jedan veliki zaljev i Svetu Geru. Sveta Gera je naše brdo koje je dobilo ime hrvatske svetice Gere zaštitnice “poljskih radova, udovica, vrućina, prenoćišta i putnika.” Jebeni Slovenci nam ne daju Geru, uništit će nam poljoprivredu i turizam i vrućine i udovice. Eto, zato moj muž dragovoljac i ostali dragovoljci treniraju u šumi iza naše vikendice. Heroji su u maskirnim uniformama i misle da su sedamdesete nekadašnje tridesete.

Da mi je to netko rekao ne bih mu vjerovala. Napisala sam tekst “Teta Violeta” ne da bih od gospođe Violete Tomič najzad dobila svoje pare, to nisam ni u snu očekivala, nego da se riješim stresa. Borim se za svoj novac već mjesecima, uzalud.

Srela sam očajnu susjedu. Ne može useliti u stan iako je majstorima za adaptaciju platila dvadeset i pet tisuća eura. Unaprijed. Nestali su u vidu lastina repa a ona potpuno luda gleda u ruševine. Prije nego su naplatili ipak su stigli razvaliti sve što se moglo. Zašto su ljudi glupi? Kako je moguće da danas u svima s kojima imaju posla ne vide lopova? Za razliku od njih, ja…

Ja? Ja sam svemirska glupača. Evo crtice iz mog života. Slovenska glumica Violeta Tomič igrala je u Sloveniji moju mondramu “Kurba”. Javila mi je da mi duguje preko tisuću eura ali ja bih morala… Izvući neki broj, pa se javiti njenoj agenciji, pa će onda njena agencija za određeni postotak meni…Zanimljivo je kako su se ulaznice naplaćivale bez ikakvih formalnosti a kad autoru treba dati njegov dio onda se od NATO-a očekuje da riješi problem.

Sutra će neki idioti izaći na birališta i odlučiti tko će nas predstavljati u Evropskom parlamentu. Što je Evropski parlament? To je skupina dobro plaćenih lezilebovića koji ni o čemu ne odlučuju. Imaju ogromne plaće, službene automobile, urede, sekretarice i potrebu, logičnu, da čim dulje ništa ne rade za veliku lovu.

Svi su moji prijatelji presretni, Slovenija gori. Misle kako se baš svaki požar širi poput požara pa će uskoro planuti i Hrvatska. Uostalom, zašto ne bi? Živimo lošije nego Janezi.