Hrvatska političarka Mirela Holy, čelnica stranke Orah, postigla je zastrašujući uspjeh. Ona i njezini orahovci pušu za vrat esdepeovcima i hadezeovcima. U kampanju su uložili 80 tisuća kuna. Da li se dogodilo čudo? Dogodilo se čudo jer je gospođa Holy pobijedila u Hrvatskoj iako je časna osoba.
Ovih je dana premijer svome ministru dao nogu. Jedna od esdepeovskih frakcija zgrožena je “načinom” uručivanja noge. Sve se to moglo i moralo drugačije. Premijer se ne da smesti. On je ministru uručio kopito zato jer su njemu od svega na svijetu najbitnije “čiste ruke”.
Više nisam ista osoba. Gledala sam “Nedjeljom u dva”. Gost je bio sudac Kolakušić. Dokazao mi je da živim u mafijaškoj državi. Jedno je kad tako nešto dvadeset i dvije godine naslućuješ, posve je drugo kad ti insajder objasni kako funkcioniraju Lijepi Svoji.
Ne sjećam se kad sam u posljednjih dvadesetak godina bila ovako očajna. Rat je bio strašan ali smo se nadali miru. Dugogodišnju hadezeovsku tiraniju doživljavala sam kao elementarnu nepogodu koja će završiti. Kad se oluja smiri raščistit ćemo ruševine i krenuti u nove pobjede sa novim ljudima. Ti novi bit će ljudi dobrih namjera i čista srca opsjednuti potrebom da pomognu zemlji, strpaju zločince u zatvore, otmu im ukradenu imovinu i ulože je u izgradnju onoga što su prethodnici razorili.
Blažena zemlja. Ministar Linić ima šegrta koji ne zna što nema a Linić ne zna što šegrt ima. Da bi šegrt imao više nego ima dobio je od države kredit. Linić je preko Indexa saznao kakav je kredit njegov šegrt, neki Šegon, dobio pa se zaprepastio. U međuvremenu je Država nastavila kontrolu onoga što ima Babić, nekad vlasnik Indexa a danas vlasnik dugova.
Olakšavala sam se u mnogim evropskim zemljama i u onima iz Regije. Srbi ženu koja čisti zahode zovu “babasera”. Ne sviđa mi se to pa onda uvijek kad sam u Beogradu simpatičnoj “babaseri” platim duplo. U Zagrebu se “babesera” zove “klozetfrau”. Žena maše metlom ili čisti kabinu, na stoliću stoji tanjurić, ti baciš koliko “frau” kaže i ni na kraj pameti ti nije da u tim trenucima misliš na Domovinu.
Prijatelj koji umire od raka rekao mi je da se ne opterećuje ni sa čim osim strahom da će se pokvariti aparat kojim ga zrače. “Prezračit” će mu prsa pa će na ovaj rak dobiti još jedan. Smijao se mršav poput kostura. Htjela sam mu reći kako mi je čudno da hrvatski liječnici štrajkaju samo zbog svojih plaća, nikad zbog stanja bolnica u kojima rade. Odustala sam.
Kako je zanimljiva zemlja Hrvatska. Imamo Linića koji je odlučio, dignut na zadnje noge, svojim prednjim kopitima i fiskalnim kasama razvaliti glave svim mafijašima na hrvatskim tržnicama. Milanović mu nije rekao, historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. Siroče nije čulo ni da je pokojni Ciceron govorio, povijest je učiteljica života. Da je netko u pokojnoj SFRJ fiskalnom kasom umlatio Todorića Starijeg koji je, kako legenda kaže, utabao put Todoriću Mlađem prodavajući karanfile na tržnici, ova zemlja danas ne bi ovako izgledala. Liniću, možda među ovim razbojnicima na hrvatskim tržnicama prodaje blitvu Todorić veći od Todorića? Daj šansu razbojniku većem od razbojnika da nas povede u još blistavije sutra.
Od rata je prošlo dvadesetak i nešto godina pa sam zavirila u Wikipediju da obnovim gradivo. Vjerojatno ste i vi zaboravili da je u borbi za “samostalnu”, “demokratsku” i “jedinu nam Hrvatsku” u kojoj ćemo biti “najzad svoj na svome” poginulo preko 20 000 ljudi. Prognano oko milijun. Uništeno je 180.000 domova. Počinjena je šteta u visini od 27 milijardi dolara. Veliki ulog.
Ministre!
Znamo se dvadeset i pet godina. Sjećate se kako smo ratovali? Vi ste tada bili financijski direktor Riječke rafinerije a ja novinarka Radio Rijeke. Stotinjak običnih ljudi pokušavalo je učiniti nešto da se naš kraj ne pretvori u ono što on danas jest, regija sa gotovo najviše raka u Evropi. Dobronamjerni građani izgubili su u ratu protiv krupnog kapitala jer ste ga vi branili. Tada sam shvatila koji ste vi fajter.
