Silovanje

Znala sam ali opet, nadala sam se, neće valjda… Neće valjda “bolesnom” Mataniću koji je zlostavljao ogroman broj žena baš žene dati žestoku podršku? Nadala sam se, neće valjda… Uzalud. Žena je ženi žena.

Moj datum rođenja je poznat zato mi hejteri ispod tekstova više ne ostavljaju recept “tebi treba dobar kurac”  ili “da redovito pušiš…"

Hrvatska je zemlja u kojoj ni jedna djevojčica nije sigurna. Nikad. Ni navečer, ni ujutro, ni noću, ni u parku, ni u školi, ni kod kuće, ni u crkvi. Svakoga dana u nekom gradu ili selu ruke mužjaka zgrabe neko žensko, ižive se nad njim, odbace ga poput krpe, žive ili mrtve. Mrtve i kad je živa. I?

Žene na čelu kojekakvih udruga dižu nježne šake, prema nebu lete crni baloni, koliko mrtvih žena toliko balona. Zločinci nakon dan, dva ili deset ili trideset dana izlaze iz pritvora pa za šankom prepričavaju što su radili dok je četrnaestogodišnja „kurva“ zazivala mamu.

U posljednje vrijeme stalno čitam o silovanim ženama i paklu kroz koga prolaze i iz koga nikad nisu izašle.

Zašto je silovanje doživotna trauma? Sve silovane žene znaju odgovor na to, ali sve mi smo silovane, a ja odgovor na to ne znam. Zato jer sam neobrazovana? Ili sam bešćutna? Mrzim sebe? Ne mogu izaći iz doživotne traume pa vidjeti istinu?

Ljudski doživljaj definira društvo. Društvo „zna“ što je trauma, društvo „zna“ da je silovanje neizlječiva bol jer ono „ubija i dušu i tijelo“. Da li ženska duša zaista čuči u pički? Kad u žensko gnijezdo u kome čuči duša prodre stranac, on je istovremeno bomba koja razara i tijelo i dušu? Ono što je razoreno nikad se više neće spojiti, u maloj rupi dogodio se smak ženskog svijeta.

Ana je od malena željela postati glumica. Svi su joj govorili, glumice su kurve. Jebat će te raznosači kabela, scenski majstori, ton majstori, glumci, režiseri…

Ljudi svašta seru. Ana je otišla na prijemni. Profesori koje je gledala na ekranima, neke i u kazalištu, tražili su od nje da bude kuja koja čeka da je zaskoči pas. Odglumila je. Član komisije, stariji, bradati gospodin zamolio ju je da ga sačeka u kafiću u blizini Akademije. Sjeo je za njen stol i rekao da može položiti ispit samo preko njegova mokrog kurca.

S vremena na vrijeme zlostavljanje žena postane tema čak i u Hrvatskoj. Kad neki mužjak baš ono popizdi pa ženi izvuče grkljan kroz rupu gdje joj je nekad bilo oko, mlade žene krenu na cestu, guraju kolica, pjevaju, na pozornici aktivistice dižu šačice u zrak… Poručujemo svijetu, i mi smo civilizirani, i mi smo protiv nasilja onako kako je to…Onako kako su to… Evropa i Amerika.

Ove subote ćemo moja djeca, njihovi partneri i naša unučad prosvjedovati u Rijeci protiv pravosuđa koje pušta na slobodu silovatelje i protiv silovatelja i sudaca kojima ništa sveto nije.

Kako piše Slobodna Dalmacija, sedam mladića iz “okolice Zadra” mjesecima je silovalo maloljetnu djevojku koja živi u istom mjesto u kome žive i silovatelji. Sedam monstruma iz “okolice Zadra” sustavno je uništavalo život jedne djevojčice, policija ih je privela, roditelji i rodbina su ispred policijske postaje prosvjedovali zbog uhićenja njihovih najmilijih, sudac istrage Županijskog suda u Zadru Ivan Marković pustio ih je na slobodu.

Svjetska Vješalica opet se ukazala u Bosni i Hercegovini. Velika majka, glumica, režiserka, dobrotvorka i predstavnica Svjetskih Antihumanih Država, sletjela je na Sarajevski aerodrom u pratnji Williama Haguea, britanskog ministra vanjskih poslova. Njih će dvoje sudjelovati na konferenciji maštovitog naziva, “Prevencija seksualnog nasilja u sukobima, osnaživanje uloge regionalnih sigurnosnih snaga u operacijama podrške miru”.

Danas će nama koje među nogama imamo ono što nas čini ropkinjama muškarci čestitati Dan. Jednom na godinu u svim civiliziranim zemljama svijeta žene imaju Dan. Dobivaju cvijeće, na televiziji gledamo kako su se pred sto i više godina naše prabake borile za ovo u čemu mi uživamo danas.