Roditeljstvo

Stojimo na onom trgu pokraj apoteke. Gledam svoju kćer. Pramenovi stari nekoliko mjeseci, sivi i isprani, oči mutne, da mi ta mlada žena nije kći moje bi ocvalo srce bilo veselo. Ni cure u dvadeset i nekoj nisu uvijek lijepe.

Kad sam bila mala, djeci su ljeti u Mošćeničkoj Dragi slobodne aktivnosti bile kupanje danju i urlanje noću.

“Dala si mu 100 eura za frizera?” Moja me kćerka bijesno gledala.

Ovih su se dana horde prvašića uputile prema mučilištima.

Jako sam zadovoljna odjekom moga teksta u kome sam opisala gadove, plodove utrobe svoje. Ako niste čitali na svim mogućim portalima, a ni na mom iako stoji ispod ovog testa, prepričat ću vam sadržaj.

Mi koji imamo rak postajemo lagano nemirni kad nam je kontrola na vratima. Za koji dan ću sjesti pred moje liječnike i čekati što će učiniti sa svojim palcem. Hoće li ga dignuti u zrak ili okrenuti prema betonu obloženom nekom plastičnom masom.

Postoje tri vrste žena. U prvu grupu spadaju žene Obožavam bebe, u drugu Pička ti materina, treću čini grupa Da se još jedanput rodim…

Moj poljski prevoditelj Gregor ispričao mi je fenomenalnu anegdotu. On i žena iznenada su dobili dvije karte za kazališnu predstavu koju su svakako željeli vidjeti. Imali su malog sina, njihova teta čuvarica je srećom bila doma. Zatražili su od nje da uskoči.

Ne razumijem vrijeme u kojem živim. Nerviraju me influencerice, pravilnije je napisati influenserice ali to zvuči uvredljivo zbog onoga seri u riječi.

U petak u Beogradu kreće Noć knjige.