O mamama i tatama
Tko je najvažnija figura u životu maloljetnog djeteta? Mama! Mama je dijete rodila! Mama je dijete dojila! Mama je uzela porodiljni dopust…
Tko je najvažnija figura u životu maloljetnog djeteta? Mama! Mama je dijete rodila! Mama je dijete dojila! Mama je uzela porodiljni dopust…
U Hrvatskoj se razvede svaki drugi brak. U devedeset posto slučajeva dijete ili djeca pripadnu majci. Je li majka u životu djeteta zaista toliko bitna da joj gotovo nakon svakog razvoda sud dodijeli djecu? Što, kad govorimo o djeci, razlikuje majku od oca? Glupo pitanje? Majka dijete nosi devet mjeseci “pod srcem”, to vezu imeđu nje i bebe čini neraskidivom do kraja majčina života?
Dragi moji!
Nije pristojno ovako razgovarati s vama, trebali bismo sjesti negdje, u neki zabačeni kafić, u vrijeme kad tamo nema nikoga, pa popričati na miru. Ali… Vi ste zreli ljudi, prezreli čak, vaši su dani ispunjeni obavezama, a ja sigurno nisam osoba zbog koje ćete ostaviti sve i saslušati me. Uostalom, tu ste u pravu, što bih ja to vama novo mogla reći? Milijun smo puta razgovarali, ja uvijek govorim jedno, vi drugo. Nema kafića, ma koliko zabačen bio, koji bi to mogao promijeniti.
Da imam lovu, ozbiljnu lovu, da li bih imala i muža? Čemu služe muževi?
Ubilo me kad je otišao. Nazvala sam je. Rekla sam joj da moj muž ima staru majku kojoj će ona prati plastične zube, mijenjati pelene, da on ne smije jesti masno jer od toga podriguje, da je razlika u godinama između njega i nje nepremostiva, petnest godina je mnogo godina.
Priznajem, teško se oporavljam. U ormaru nema njegovih stvari, nemam u što ubosti nos pa onda plakati. Da se ipak nađem sa “finim, pristojnim dečkom koji će me večeras čekati u Lanterni u osam?” Ivanine riječi.
Moram li odmah uskočiti u drugu vezu? “Moraš!”, urlikale su moje prijateljice. “Zove se Anton ali ga svi zovu Tony.” Ivanin glas zvonio je u mom tužnom uhu poput zvona na Trsatskoj crkvi. Tony? Tony kao Nobilo?
Ostavio me muž. Čitav sam život govorila kako postoji život bez muškarca i pokušavala to utuviti svojoj kćeri u glavu. Danas ona ima muža a ja ga nemam.
I, što mi fali? Žale me sve moje prijateljice koje nesretne žive sa kretenima. One žale mene? Ja žalim njih! Najzad, nakon dvadeset godina, slobodna. Slobodna!