Prvi Maj

Verdi je davno komponirao Zbor židovskog roblja. Da je danas živ napisao bi Zbor palestinskog roblja.

Danas će se diljem Hrvatske otvaranjem javnih kuhinja obilježiti Međunarodni praznik rada. Na skupovima će zabavljači tamburati, a narod gutati grah, prdjeti i slušati pizdarije koje će im govoriti naši demokratski izabrani lažovi i lopovi.

Danas je Prvi maj. Radnici diljem svijeta ustaju jer su prezreni i jer su roblje. Pokazuju gospodarima da neće moći tako dovijeka, iako gospodari znaju, radnici naslućuju, da hoće. Hrvatski radnici, ako se još tako zovu oni koji nešto rade, sa padelicama u rukama čekali su da im gradonačelnik Bandić na livadi osobno udijeli “besplatni grah”.

Danas je Prvi maj Međunarodni praznik rada. Političari na ovim našim prostorima izlaze iz svojih raskošnih jazbina, dijele sirotinji karanfile, kese se u kamere i svi odreda zajedno sa robovima iz velike zdjele grabe svoju porciju graha.

Jedna sam od onih koja je bila mlada u ona daleka, mračna, nedemokratska vremena. Prvog svibnja 1971. imala sam nepune dvadeset i dvije godine i radila kao vodička u rabačkom hotelskom naselju Girandella. Tada se prvi svibanj zvao Prvi maj i slavio se u čitavoj Jugoslaviji.