Papa Franjo

Pretpostavljam da je medijima teško izvještavati sa sprovoda, posebno kad učesnici sjede. Još kad umre papa.

Ovaj će tekst biti pomalo nesuvisao jer sam izvan sebe od bijesa. Krećem od početka.

Mi Hrvati smo od onoga stoljeća, ja mislim šestoga, željeli biti svoji na svome ali nikako i nikako. Tko bi nabrojio sve one koji nam nisu dali da budemo svoji. Od Turaka pa do UEFA-e. U posljednje vrijeme pravda je na našoj strani više nego ikad iako broj neprijatelja raste. Komunisti i komunistice se množe poput zečeva, jebo im pas Tita. Tito, najveći zločinac u povijesti hrvatskoga naroda koji je zagovarao bratstvo i jedinstvo i govorio kako su nam Srbi braća, gori u paklu pa ga ne možemo nabiti na kolac na Trgu svetoga Marka.

Jučer sam provela dan šećući centrom svoga grada. Na uličicama su djeca pila vruću čokoladu, vesele ekipe šampanjac, kuhano vino… Pjesma na svakom uglu. U zraku miris bakalara. Vlasnici kafića častili su svoje goste. Ulicama su hodali nasmijani ljudi. Isus je taj koji je Rijeku pretvorio u otok sretnih ljudi? Nikome od nas to nije bilo bitno. Mi smo u onima oko sebe prepoznali prijatelje po muci. I vjernici i nevjernici skupa su slavili vjeru da će možda iduće godine biti bolje.

Priznajem, sviđa mi se novi papa. Ima ono što mora imati svaki trgovac koji nudi trulu robu, neodoljiv šarm. Kako je samo sa balkona narodu rekao, dobar večer, braćo i sestre. Ni Mikdžeger ne bi bolje. Zašto me, tako sretnu, ipak dotukla katolička histerija koja je poharala Haerte?