Dirljivo je kad u ovoj ženomrzačkoj zemlji s vremena na vrijeme protiv mizoginije dignu glas ugledni intelektualci kapitalci. Ovih su se dana uznemirili naš možda najbolji književnik Jergović i naš možda najomiljeniji pisac Tomić. Sve moje prijateljice luduju što njegove nove knjige još nema u knjižarama.
Hoće li se u Hrvatskoj ikad prestati govoriti o pički kao o gorućem problemu? Kad god su izbori pred vratima na hrvatskoj cesti leži hrvatska pička koju ujedinjenim snagama čereče hrvatski političari i hrvatski biskupi.
Bijeda nije tema, nikad nije ni bila, čak se i korona niječe iako nas opet grabi za vrat. Pička, pička, pička. Abortus, abortus, abortus. Abortus je ubojstvo znaju i Raspudić i Škoro i ostali mužjaci u hrvatskoj politici koji su ipak iskusniji i pametniji pa šute na tu temu. Što je abortus znaju i biskupi koji nikad pičke vidjeli nisu. Ubojstvo, ubojstvo, ubojstvo. GRIJEH! I nema većeg od njega!
Svima koji žele razumjeti ovaj tekst morat će pročitati prethodni. Za lijenčine, prepričat ću dio sadržaja bitan za ovo što pišem. Nino Raspudić je kod Stankovića rekao da je njegova supruga profesorica Marija Selak-Raspudić snimljena trudna i da je neprimjereno njezine fotke širiti po portalima.
Zgrozila me Raspudićeva suluda teza. U tekstu sam naglasila da sam vidjela fotografiju trudne profesorice Selak-Raspudić i da mi tu baš ništa nije sporno. Nažalost, pogriješila sam. Nisam vidjela fotografiju o kojoj je govorio Raspudić. Vidjela sam je danas.
Mnoge moje prijateljice vole gledati Raspudića. Sve one, pa i ja, kad ga vidimo na ekranu poželimo da „bude lijep i šuti“. Naše molbe nikad nisu uslišane. Raspudić svaki put na televiziji govori i razajebe nam gušt. Tako je bilo i u Nedjeljom u dva.
Zašto se nekim mojim prijateljicama i meni sviđa Raspudić, kad šuti? Zato što se u hrvatskom javnom prostoru ne može vidjeti dva metra muškog mesa koje može biti odmor za oči. Raspudić je visok, plećat, ima gustu kosu, nema trbušine…
Kad si žensko, još kad si dugo žensko koliko sam to ja, navikneš se na mužjačko nasilje. Prepoznaješ ga, kužiš korijene, s godinama gubiš snagu i misliš, ma, odjebite! Pa daš kuji keksić, gledaš bugenviliju u cvatu. Cvjeta. A listopad.
Za mnogobrojne koji ne znaju, Raspudić je lik koji u Hrvatskoj raspravlja i piše na sve teme. Za milijune Hrvata i Hrvatica koji ne gledaju Hrvatsku televiziju on i nekakva sirota ekipa sastaju se petkom u 21 sat.
Za one koji ne znaju gospodin Raspudić rođen je 1975. godine u Mostaru. Jedno je od četvoro djece. Otac mu je bio profesor koji je nakon 40 godina staža otišao u mirovinu, majka Marica mu je arhitektica.
