Mošćenička Draga

Ne sjećam se kad sam bila mala ispod zvijezda. Djeca oko mene bila su niža, tetka mi je iz Trsta donosila traperice kad ih nitko nije imao, mlatila sam se s užitkom i skakala u more s najviše stijene u Mošćeničkoj Dragi.

Kad sam bila mala, djeci su ljeti u Mošćeničkoj Dragi slobodne aktivnosti bile kupanje danju i urlanje noću.

Drage moje, dragi moji!

Tisuću puta sam zamišljala trenutak, pisci imaju bujnu maštu, kako će to izgledati kad ti priđe liječnik, bez osmijeha u očima i kaže… Hoću li pasti u nesvijest? Izbezumiti se? Krenuti plakati? Pitati zašto ja?

U Brseču, krasno mjestašce nedaleko od Opatije, živi umirovljeni svećenik M.G. Proslavio je osamdeseti rođendan, ali život mu nije nimalo miran. Stalno mu netko nešto krade. Srećom, hrvatska P koja baš ne izlazi na mjesto zločina ako se ne radi o Zločinu, probleme svećenika M.G. shvaća ozbiljno.

Odrasla sam u Mošćeničkoj Dragi. Živjeli smo u rupetini, moji roditelji, nona, sestra i ja. Uvijek kad bih se izvukla iz naše kuhinje koja je bila ispod razine zemlje zapanjila bi me ljepota u koju bih kročila. Kamena ribarnica, blještavo more, barke. Sve sam odrasle ljude znala, sva su mi djeca bila prijatelji.