Marko Perković Thompson

Godinama znam i Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića. Zato sam popizdila. Kako bilo kakvome Društvu može pasti na pamet da ovaj dvojac ne voli pse?

Dugo sam govorila prijateljima da će se ovo dogoditi.

Ne mogu vam opisati koliko mi povjesničari idu na kurac.

Priča o najvećem hrvatskom heroju Domovinskog rata razvlači se po hrvatskim portalima kako se u moje vrijeme razvlačila prljava žvaka.

Kad je Šmajser, hrvatski Umitnik poznat i po hitu Jasenovac i Gradiška Stara zajedno sa svojom ekipom dobio dozvolu da održi koncert na zagrebačkom Hipodromu jedno je od starta bilo jasno.

Ovih se dana osjećam bijedno. Uvijek mi najteže pada kad me netko drži za budalu.

Jedina sam kojoj je Thompsona i Svjetskog događaja stoljeća pun kurac.

Pretpostavljam da je medijima teško izvještavati sa sprovoda, posebno kad učesnici sjede. Još kad umre papa.

Jesam li luda? Svakoga dana po portalima vrišti vijest kako će Thompson na Hipodromu pjevati pred 500 000 ljudi, toliko je karata prodano i tako će Hrvatska opet postati prvak svijeta. Ovaj put ne uz pomoć depiliranih muških nogu nego ćemo ući u povijest glaščinom heroja Domovinskog rata.

Ali… Koncert za 500 000 ljudi neće se održati. Hrvati po tko zna koji put lažu sami sebe i lože se na pizdarije. Da bi se mogao organizirati takav skup s takvom publikom na Hipodromu bi trebali dežurati svi hrvatski liječnici, kola hitne pomoći morali bismo posuditi od susjednih zemalja, nemamo policije dovoljno ni za održavanje reda u gradu sa manje stanovnika.

Uvijek me ispočetka iznenadi kakvi smo mi Hrvatice i Hrvati. Na što se palimo. Što nas uzbuđuje. Tjera nam pjenu na usta. Pa se dijelimo na “njih” i “nas”.