Grupa divljaka je u Borovu Selu u pratnji policije urlala : “Ubi, ubi Srbina!“. Navodno „navijači“. Narušavali su javni red i mir. Normalnima je jasno da je to bilo kazneno djelo „javnog poticanja na nasilje i mržnju“. Za takvo nedjelo predviđena je kazna do tri godine zatvora, za organizatore do pet.
U Hrvatskoj se ništa ne odvija spontano. Dečki nemaju kune u džepu. Za pivu i sendvič urlat će što god naručiteljima padne na pamet. Tko su naručitelji nećemo saznati.
O trostrukom ubojstvu u Splitu sve znamo. Mladić izluđen ucjenjivanjem i prijetnjama ubio je svoje zlostavljače. Banalna priča.
Dragovoljci Domovinskog rata jedini su naši pravi borci za Dom i Boga i Hrvate. Kako su samo hrabro usred Zagreba podigli šator da bi svima nama koji, ili ne znamo ili smo zaboravili gdje smo bili ‘91., objasnili gdje živimo. Saznali smo da je Hrvatska sranje od zemlje zato što u njoj jadno žive dragovoljci Domovinskog rata koji su za ovo ginuli, dali ruke, noge, oči, um. To bi im trebalo priznati, to bi im trebalo platiti.
Hrvatska Časna Sestra Jadranka Kosor krenula je do temelja uništiti zadnje hrvatsko leglo kriminala. Svetica je predložila Josipoviću da sazove Sjednicu vijeća za nacionalnu sigurnost, opaki, pravdoljubivi, nekorumpirani, strah i trepet za razbojnike, VONS na kome će Hrvatska Djevica i Hrvatski Dijevac konačno zavrnuti vratom razbojnicima u medijima onako kako su to učinili razbojnicima u bankama, sudovima, javnim poduzećima, zdravstvu, školstvu, gospodarstvu…
Danas sam pročitala nešto nevjerojatno. Ministar Karamarko, hrvatski Eliot Ness, ovih je dana odlučno i snažno, baš onako hrvatski i muški, tresnuo šakom po stolu, zaurlao, dosta je bilo i odlučio: strašnim i prestrašnim zločincima osvanut će fotografije u svim i na svim medijima.
