Katolička Crkva

Kad je umro papa Ivan Pavao II. Talijani su diljem Italije urlali: “Santo subito” iliti proglasite ga svecem odmah. Umro je 2005., papa Franjo ga je u paketu s Ivanom XXIII. proglasio svetim 2014 godine.

Ovih dana se Hrvatska “trese”, kad bismo se zajebavali, zbog najnovije katolikpedofilske afere. Jedan, naravno pokojni, djecojebac je silovao dijete, biskup ga je, naravno, štitio jer bi mu podizanje optužnice moglo biti stresno.

Umro Milan Bandić. Očekivano, lešinar(i), „novinari“ koji su od njega dobivali tisuće kuna, krenuli su čerečiti mrtvo tijelo. Gadljivo, odvratno, gnjusno, očekivano.

Tko je bio Milan Bandić? Bandić je bio političar, dakle, član mafije. Bit ću precizna. Član esdepeovske, hadezeovske i crkvene mafije. Kako je čovjeku koji je došao iz sela bogu iza nogu uspjelo postati gradonačelnikom Zagreba, glavnog grada jedne zemlje? Cinici će reći, kakav grad takav gradonačelnik, kakva zemlja, takav političar. I bit će u pravu.

Može li mi itko objasniti što odrasle muškarce tjera da na sebe navuku haljine pa onda čitav život posvete širenju mržnje protiv žena? Ima li išta normalno u muškarcu koji se zakune da će do smrti ostati nevin? Zabranjeno mu je čak i drkanje.

To je toliko nenormalno da se u društvo koje na to pristaje mogu uključiti samo pervertiti svih mogućih profila. O tome na što je Katolička crkva spremna šireći „mir i dobro“ snimljeni su mnogi filmovi, napisane knjige, objavljeni članci. Užasnuti gledatelji i čitatelji s gnušanjem skreću pogled sa ekrana, odbacuju knjige i plaču nad jadnim žrtvama.

Jučer sam provela dan šećući centrom svoga grada. Na uličicama su djeca pila vruću čokoladu, vesele ekipe šampanjac, kuhano vino… Pjesma na svakom uglu. U zraku miris bakalara. Vlasnici kafića častili su svoje goste. Ulicama su hodali nasmijani ljudi. Isus je taj koji je Rijeku pretvorio u otok sretnih ljudi? Nikome od nas to nije bilo bitno. Mi smo u onima oko sebe prepoznali prijatelje po muci. I vjernici i nevjernici skupa su slavili vjeru da će možda iduće godine biti bolje.

Danas nam je u goste došla bakica iz Amerike da bi mladima objasnila što je to seks i kako se od njega obraniti. Na njenom prvom predavanju održanom na Fakultetu političkih znanosti bilo je mnogo studenata koji se nisu slagali sa  njezinim tezama. Zašto gospođa Judith Reisman na smije misliti da su pederi za svijet veća opasnost od Obame, NATO-a i CIA-e? Neka pederi dokažu da nisu. Tko joj smije braniti da govori što joj padne na pamet kad je baš za to plaćena?

Naletjela sam na proglas Udruge građana za zaštitu ljudskih prava, Odranska l, Zagreb, zove se “David”. Ljudi iz te Udruge preklinju katolike koji žive u Hrvatskoj da izađu iz Crkve. Dva su osnovna razloga. Prvi je, Crkva djeluje protuustavno. Drugi je, ne poštuje učenje Isusa Krista. Nisu objasnili zbog čega bi Crkva morala poštovati Ustav kad joj plaćeni da brane Ustav ne stoje na putu. Nepoštivanje Krista su detaljno elaborirali.

Gledala sam Brešanov film, jedna sam od sto tisuća gledalaca koja je ušla u kinodvoranu da bi se do suza nasmijala apotekaru, čovjeku koji prodaje u kiosku i otočkom svećeniku koji buše kondome u namjeri da pusti otok pretvore u dječji vrtić. Sadržaj svi znate. Trojac buši li ga buši, sve više mladih žena šeće sa trbuhom do zuba, očajne, očevi čupaju kosu.

Katolička crkva u Hrvata krenula je ognjem i mačem na siroti hrvatski narod. Terorizam u Hrvatskoj šeće obučen u crnu mantiju ili brioni odijelo. Mužjaci kojima vjera zabranjuje seks sve znaju o seksu, dečkima kojima vjera zabranjuje brak sve znaju o braku, nejebači koji ne smiju imati djecu sve znaju o abortusu. I tako već dvije tisuće godina.

Pomoćni zagrebački biskup mons. Pozaić grmi sa neke govornice obučen u odijelo po mjeri koje sam mu i ja platila.  Milanović moli svoje ministre da se smire. Njemu kao da nije jasno da tema rata između Crkve u Hrvata i Države nije seksualni odgoj nego borba za vlast.