Izbori

Krenulo je. Izbori su tu, treba osvojiti Zagreb, a neprijatelja treba maknuti sa prve crte bojišnice.

Zašto je pobijedio Trump, milijarder seljačina, divljak, jebač kurvi, republikanac desničar… Ne bi li bilo logično da pobijedi konkurentica u finom kostimiću, tamne kože, to se nosi, čiste prošlosti i žena koju podržava Obama?

Odavno ne gledam što se dešava u našem saboru ali vijesti ponekad ipak stignu do mene. Prijateljica Vera iz Beča poslala mi je jutros snimak okršaja između zastupnice Ivane Kekin i Velikoga vođe.

Hrvatska je poznata kao mala ali herojska zemlja. U Domovinskom ratu se borilo pola milijuna heroja, iduće će godine taj broj najvjerojatnije narasti na milijun, dečki skupljaju dokumentaciju. Isplatit će im se. Borili su se za ovu slobodu i ovu demokraciju u kojoj se mi danas davimo.

30. prosinac

Muž i ja smo bili uzbuđeni. Već godinama tridesetog prosinca pripremamo večeru za naše prijatelje. Ništa posebno. Spremila sam rižoto s tikvicama, na stol smo stavili brdo narezaka, grickalica, pića. Iz Beograda smo donijeli fenomenalan mladi kajmak, muž ga je kupio na pijaci Kalenić.

Stigli gosti. Prijateljica je donijela vruću gibanicu, druga kolač od lješnjaka i šlaga, treća keksiće koje je sama ispekla, u našem je frižideru čučao tiramisu. Podijelili smo poklone, popili piće dobrodošlice i sjeli za stol. Atmosfera je bila odlična. Dugo se poznajemo, uživamo kad smo skupa. Gibanica se pojela u trenu, moj rižoto je ostao u loncu, kajmak smo jeli žlicom, kolači su bili odlični. Družili smo se do jedan iza ponoći.

Pokušavala sam se izvući. Ležala sam na kauču, bjesomučno čitala knjige, pa kuhala, gladila mačku, psu davala keksiće, sebi davala pasje keksiće kad je ponestalo mojih, sebi davala čokoladu za kuhanje kad sam pojela onu za jedenje, grickala sam krušne štapiće sa okusom špinata, skakala na vagu, silazila s vage očajna, pa sam sebi dala kuhane suhe šljive, pa…

U Hrvatskoj su opet završili nekakvi izbori? Na ekranima su se ukazivali muškarci oduševljeni što su i ovaj put pobijedili. Učinilo mi se čudnim kako na izborima baš svi mogu pobijediti, mislila sam da gledam dokumentarni film o priredbi u nekoj od naših novouređenih ludnica.

Bok, sretnici!

Zašto želite pobjeći? Što vam fali? Jedete, pretpostavljam, pijete, nadam se, toplo vam je, možda, daju vam lijekove, bar povremeno, i pojma nemate što nas slobodne i oblokane demokracijom jebe ovih dana?

Zahuktava se hrvatska predsjednička kampanja. Već na početku imamo “aferu Barbika”. Neš ti afere. Netko, kod nas se nikad ne može otkriti “tko”, je na nekoliko milijuna hrvatskih adresa poslao “povjerljivi material” koji diskreditira “Barbiku”. Gospodin Josipović se zabrinuo. Sazvao je konferenciju za tisak, demantirao insinuacije “obavještajnog podzemlja” da je on autor projekta. Od “slučaja Barbika” distancirao se i HDZ. Po njima, najvjerojatnije SDP podmeće HDZ-u da bi naškodio “Kolindi” koja želi biti “predsjednik” Hrvatske, blablablabla… I još bla.

Očajni su. Moji srpski prijatelji. Četnik im je postao predsjednik države. Nikako ih ne mogu utješiti. Govore mi kako Srbi ovim izborom šalju svijetu poruku da se vraćaju u pećinu.Ne kuže, moji srpski prijatelji, da bi na ovim izborima pobijedio Četnik i da mu je konkurent bio Sveti Sava.