Bill Gates

Pročitala sam knjigu Vanesse Springora „Pristanak“. Autorica je rođena 1972. godine, urednica je, spisateljica, redateljica, studirala je književnost na Sorboni. Direktorica je izdavačke kuće Julliard. „Pristanak“ je njezina prva knjiga,  izdavač Oceanmore.

Ukratko: četrnaestogodišnja Vanessa postaje ljubavnica poznatog francuskog pisca Gabriela Matzneffa. On je francuska književna zvijezda, dobitnik mnogih nagrada.  U svakoj knjizi opisuje svoja silovanja maloljetnica. Uvijek su prikazana kao ljubavne priče.

Čitava francuska „intelektualna elita“ slavila je njegov „talent“. Manifestom koji je potpisala i Simone de Beauvoir poručili su javnosti da je ono što se dešavalo između perverznog starca i djevojčica „ljubav“.

Čitav svijet je odahnuo.  Bezubi starci otkrivenih ramena gledaju u kamere i šalju poruku, spašeni smo, spašeni smo. Kako se samo „spas“ poklopio s Božićem? Nekako ispada da nam je sam Bog dragi poslao spasenje. Nije. Našli su cjepivo. Tko? „Dobri ljudi“, „pametni ljudi“,  mudraci novog doba uz pomoć velikodušnih sponzora.

Imena želite? Guglajte! Pratite trag love! Tko će najviše zaraditi na cjepivu? Tko je najviše zaradio na koroni?

Korona je svijet promijenila preko noći. Nema putovanja, nema susreta, nema „samita“ ni na vrhu ni na dnu, nema štrajkova, nema prosvjeda, nema čak ni ratova. Nešto se sitno ratovalo na kineskoj granici, onda su Kinezi krenuli na neprijatelja oružjem koje ne ubija, ali neprijatelju izaziva ključanje krvi u žilama. Pa neprijatelj bježi. Jebeno je pržiti se u mikrovalnoj.

„Čuvajmo starije“, slušam već mjesecima. Spadam u „ranjivu skupinu“ jer imam sedamdeset plus. U posljednje vrijeme u „ranjive“ ubrajaju i one pedeset plus.

Ne gledam televiziju, ne slušam radio, ne čitam portale koji iz sata u sat objavljuju broj „zaraženih“ ili zaraženih. Kad je krenuo cirkus s koronom na svojoj sam stranici prenijela razgovor s poznatim njemačkim liječnikom koji je rekao da postoje i lažno pozitivni i lažno negativni nalazi.

Hrvatsko Ministarstvo istine, čini mi se da se zove Faktograf, zamutilo je njemačkog doktora i spriječilo da njegove riječi stignu predaleko. Danas svi znamo da postoje lažno pozitivni i lažno negativni testovi, u međuvremenu je njemački fejknjuzer pao u zaborav.

Za mene je prije korone organizacija WHO bila skupina svjetskih stručnjaka koja je uz pomoć različitih država rješavala svjetske zdravstvene probleme. Bogate zemlje su u Organizaciju uplaćivale više love, siromašnije manje ili ništa. U stručnost ekipe koja bi svijetu s vremena na vrijeme nešto rekla nitko nije sumnjao.

Danas? Danas su obični, mali ljudi zbunjeni. Tko je WHO? Tko je plaća? Može li joj se vjerovati? Tko su ljudi koji u njoj sjede i svakoga dana mijenjaju mišljenje? Na početku frke oko korone „znali“ su da je to virus koji se ukazao na kineskim „mokrim tržnicama“. Tamo se prodaju čudne životinje, Kinezi svašta jedu, korona je bila „logična“ posljedica.

Jebote! Stiglo mi pismo od Fejsbuka da sam fejknjuzširiteljica i da, ako to i dalje nastavim biti, to će osvanuti na mojoj stranici, nitko mi više neće vjerovati, kao da mi sad vjeruje, a Fejsbuk će učiniti nešto da moje objave čita sve manje i manje i manje ljudi da ne bih dalje širila fejknjuzeve… Naravno, fejknjuzala sam priču o koroni.

Dani su ljepši. Naše je ropstvo sve ugodnije. Muž se prestao brijati, ja sam otkrila da mi frizer ne treba. Uzela sam škare i ošišala se. Nisam se pogledala u ogledalo. Bilo je pet popodne. Na meni je bila pidžama. Ropstvo oslobađa. Zatočeništvo je sloboda.