Otvoreno pismo Severini
Poštovana gospođo Kojić!
Vidim, plačete, vidim, čudite se zato jer su vam oteli dijete. Ja, manje slavna, prošla sam sličan put.
Poštovana gospođo Kojić!
Vidim, plačete, vidim, čudite se zato jer su vam oteli dijete. Ja, manje slavna, prošla sam sličan put.
Nitko normalan u ovoj zemlji ne misli da su Srbi bitni. U Hrvatskoj ih ima koliko i bakterija u mokraći zdravog čovjeka.
I zecu se kurac na sirotinju diže. To je poznata, stara hrvatska poslovica. Samo u tom kontekstu možemo objasniti zašto su u posljednje vrijeme Hrvati krenuli mlatiti Srbe.
Srbi kao bilo kakav faktor u Hrvatskoj ne postoje. Ima ih u vukojebinama Dalmatinske zagore i nešto sitno u gradovima. U Dalmatinskoj zagori žive starci bez struje i vode koji s vremena na vrijeme smiju nešto reći perverznom novinaru koji misli da i sirotinja ima pravo na život i onda kada je srpska.
Otvoreno pismo Srpkinjama i Srbima
Dragi vaši!
Ovih vas je dana na jednom od mojih otoka, kao da je bitno kojem, na jednom od hrvatskih otoka, opet prebilo. Moji, patetični moji, naglašavaju da ste vi prebijeni bili “naši Srbi”, “Srbi iz Hrvatske” kao da “naši Srbi” nisu Srbi?
Zašto svi za onu Ružu govore kako je napala Srbe u Hrvatskoj i poručila im da je Hrvatska zemlja za Hrvate a ostali su ovdje “gosti”. A di je pogrišila? Krenimo od Srba. Zašto bi netko, pa makar to bila Pendrekuša iz Kanade, napao Srbe u Hrvatskoj kad Srba u Hrvatskoj ima samo u tragovima.Očišćeni su Olujom onako kako se Domestosom čisti zahodska školjka. Ovo nešto sitno srpsko smije na teveu jednom godišnje reći, Hristos se rodi, i to bi bilo to.
Dvadeset nam godina govore, jebeš to što nemaš ni krova ni posla ni kruha ni budućnosti, imamo Hrvatsku. Tko ima Hrvatsku? Mamić ima Hrvatsku. Otkako on ima Hrvatsku mnogo se kriminalaca popelo na tron i sišlo s njega, neki milom drugi silom. Jedini kome nitko ništa ne može jest Zdravko Mamić.