Krešo se zaljubio
“Krešo, što ti se dogodilo, izgledaš strašno…”
“Krešo, što ti se dogodilo, izgledaš strašno…”
Jebote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica…
“Krešo, blažene oči koje te vide, super da si došao, Isuse koji ruksak nosiš?!”
“Selim k tebi.”
“Na koliko dugo, starci mi ništa nisu javili.”
“Na zauvijek.”
“Ne zajebavaj, što se opet dogodilo?”
“Nona, starci mi idu nakurac, ne mogu više…”
“Krešiću, ti si u pubertetu, lupili su te hormoni, to će proći, nije tvojim roditeljima lako…”
“A meni je? Danas sam dobio keca iz hrvatskoga, stara je popizdila…”
“Što nisi znao?”
Iz dubokog sna, spavala sam u bolničkom krevetu, trebala ga je izazvati tableta koja će me sigurno olešiti, probudili su me ženski krikovi, MAMAMAAAAA… Nadala sam se da je noćna mora, nije bila. Žena je umirući zazivala majku. Nabila sam slušalice na uši i čula kako Jasna Zlokić pjeva, ja sam skitnica, ne drži me mjesto… Moja najdraža pjesma iako nikad više neću skitati.
Otkako je izmišljena Viagra i njoj slične čarobne pilule svi su muškarci postali doživotni jebači.
Bila je nedjelja. Upravo sam se vratila iz bolnice. Kasno popodne na vrata su mi došla djeca i unuka. Moj me muž na kauču držao za ruku i svakih me pet minuta pitao kako sam i da li mi nešto treba. Odmarali smo se poslije ručka koji je on skuhao.
Jučer sam opet ležala u “fotelji” u Dnevnoj bolnici. U mene je nešto teklo, nije bilo ni kemo ni imuno pa sam bila opuštenija. “Fotelja” je udobna poput vještičje guzice. Lijek me trebao “malo uspavati”. Ništa od toga.
Umirem. Nije fer ovo pisati kad imaš onkologa, dr G. se zove, ne smijem mu spomenuti prezime. Šteta. Zove se kao meni najdraža ribica.
Zato što mislim da umirem, eto, G, ispravljam se, želim biti bliže svom mužu. Ušuškala sam se uz njega. Gledali smo izbore.
Konačno sam shvatila ono što meni ipak sljepici godinama bode oči. Plenković je jednostavno glup čovjek. Glupan u najbanalnijem smislu.
Nedavno sam pročitala da se u Kini proizvodi 30% količine svjetske rajčice. Beru je ljudi u okovima. Pali su mi na pamet dok sam gledala novinare koji su glupanu držali kruške pod njuškom i pomislila kako je kineskim robovima posao i lakši i maštovitiji.
“Krešiću, zlato moje, opet si došao noni.”
“Ti ćeš dobiti 80 eura božićnice od UP.”
“Sretan ti Dan mrtvih, nona!"