Da, stara sam. U meni živi djevojčica, ipak znam da sam ja ona stara žena koja u mene gleda iz svakog izloga pokraj koga prođem.Jučer smo u Istri proslavili četrdeseti rođendan moje kćeri. Kad sam počela pisati ovu knjigu, fešta je bila u planu. Dan je bio lijep, moja je kći plavuša na vrhuncu ljepote. Primala je poklone, smijala se, pazila da sve bude kako je planirala, uz nju su bili njezin muž, njegova mama i mnogi ljudi koji je vole. Ona i nećak zajedno su puhnuli u dvije svjećice.
Nitko normalan u ovoj zemlji ne misli da su Srbi bitni. U Hrvatskoj ih ima koliko i bakterija u mokraći zdravog čovjeka.
Umrla je Seka. Imala je četiri sina i muža i unučad i praunuče. Žena iz Benkovca. Školovala se uz rad, bila je godinama daktilografkinja na sudu.
I zecu se kurac na sirotinju diže. To je poznata, stara hrvatska poslovica. Samo u tom kontekstu možemo objasniti zašto su u posljednje vrijeme Hrvati krenuli mlatiti Srbe.
Srbi kao bilo kakav faktor u Hrvatskoj ne postoje. Ima ih u vukojebinama Dalmatinske zagore i nešto sitno u gradovima. U Dalmatinskoj zagori žive starci bez struje i vode koji s vremena na vrijeme smiju nešto reći perverznom novinaru koji misli da i sirotinja ima pravo na život i onda kada je srpska.
I opet je hrvatski mužjak uzeo “pravdu” u svoje ruke i pobio nekoliko nevinih ljudi. Jadne žrtve ne bi bile žrtve da nisu bile u vezi sa ženom koju je odvratna hrvatska mužjačina poželjela zatući pa ju je i zatukla.
“Bolesnik”? “Pitiespiovac”? I najglupljima među nama koji živimo u ovoj nakaradnoj “državi” potpuno je jasno da se radi o sistemu, nikako o “ispadu luđaka”. Hrvatska je, otkako je “imamo”, perverzna tvorevina u kojoj je legitimno, poželjno i društveno apsolutno prihvatljivo ženu doživljavati kao rupu, kurvu, komad mesa, vlasništvo, kao “nešto” što mora biti pod stalnom kontrolom.
Đoković je bio moj heroj. Ne razumijem se u tenis. Pojma nemam što je tajbrejk, ne znam ni što je set, ni tri meč lopte. Ja gledam Đokovića samo da bih vidjela kako na kraju diže u vis kičastu padelu. Uživam kad oni kreteni Englezi pate dok on lopticu svom snagom ubacuje u drugu meč loptu.
Moj unuk Krešo ima deset godina i jako je pametan. On je u stanju istovremeno, iako je dečko, jesti, piti, igrati igrice i govoriti sa curom preko mobitela.
Ne idem na plažu, ali surfam. I čudim se. Sa ekrana mi se smiješe žene 50+ i pokazuju uvele grudi. Ja vrijedim, ja sam još u igri, izgledam bolje nego ikad, bezglasno viču sirote žene onima koji ih gledaju. Posebno je uporna pjevačica koja polugola izjavljuje, nikad se toliko muškaraca nije oko mene motalo kao danas. ?!
Napisala sam autobiografiju i za naslovnicu odabrala fotku poljskog umjetničkog fotografa Kamila Szkopika. Ljudi koji me vole su užasnuti. “Kao da si mrtva.” Kao da sam mrtva?
Otvoreno pismo Srpkinjama i Srbima
Dragi vaši!
Ovih vas je dana na jednom od mojih otoka, kao da je bitno kojem, na jednom od hrvatskih otoka, opet prebilo. Moji, patetični moji, naglašavaju da ste vi prebijeni bili “naši Srbi”, “Srbi iz Hrvatske” kao da “naši Srbi” nisu Srbi?
