Ja sam nona
Portali često pišu o “najsretnijim trenucima u životu žene”.
Portali često pišu o “najsretnijim trenucima u životu žene”.
Ovih dana se Hrvatska “trese”, kad bismo se zajebavali, zbog najnovije katolikpedofilske afere. Jedan, naravno pokojni, djecojebac je silovao dijete, biskup ga je, naravno, štitio jer bi mu podizanje optužnice moglo biti stresno.
“Depresivna sam”, rekla sam mužu. “Opet?” “Opet.”
Osmi mart! Koja sreća! Danas me neće prebiti, bit će previše pijan, slavit će Dan žena. Šef nam je rekao, žene, danas radite do jedan. Koja radost. Na trgovima će nam političari dijeliti ruže. Kako je lijepo biti žena.
Organizatori iz Herceg Novog pozvali su me na Praznik mimoze. Nisam bila oduševljena. Herceg-Novi je u odnosu na Rijeku bogu iza nogu, još ako krene nevrijeme… Dogovore sam prepustila agentu vjerujući u njegovu fantastičnu sposobnost pristojnog odbijanja.
“Nona, moja razrednica je rekla da si ti spisateljica i da neka nešto napišeš za cure za Osmi…Osmi…”
Nazvala me Ana. Žena je talentirana umjetnica, ali se ne snalazi s papirologijom. Svaki joj čas treba neka potvrda, a “muž nikako da uskoči”. “Lako je tebi, ti imaš fenomenalnog muža”.
Mužu je HAK poslao obavijest, HAK je Hrvatski auto klub, da će od ove godine premiju plaćati 50% manje jer je ušao u “treću dob”. “Treća dob”? Kako mora da je strašno ljudima koji su u “trećoj dobi”, a žive kao da su u trećoj dobi?
Baš me obradovala vijest da se naš nacionalni junak i heroj domovinskoga mira opet zaljubio. Cura je trideset godina mlađa od njega. Neka pati kome smeta. Ne smeta me, ali… Nije fer. Kad sam se ja treći put udala za muškarca od sebe mlađeg šesnaest godina, Hrvatska je bila na nogama.
Ovih dana stalno slušamo o mukama grupe Hrvatica i Hrvata koji su krenuli u Kongo ili Zambiju da bi se tamo dočepali beba. Nisu išli grlom u jagode. U Hrvatskoj su ti “roditelji” za svoje buduće bebe dobili putovnice.