Politika i društvo

“Krešiću, zlato moje, opet si došao noni.”

“Ti ćeš dobiti 80 eura božićnice od UP.”

Čitam u Expressu pitanje predsjedničkoj kandidatkinji Selak Raspudić: “Kako je živjeti sa 8000 eura primanja?"

Određeni broj zdravstvenih radnika kreće u rat za veću plaću. Dugo su preklinjali svoje gospodare da im dignu plaće, Plenković je danas rekao da je štrajk nepotreban, sve se moglo postići dogovorom. Sindikat uzalud ponavlja da od veljače pokušavaju doći do dogovora.

Sjetimo se koliko je Plenkoviću trebalo da se sa samim sobom dogovori da hrvatskim političarima enormno poveća plaće. Naš Veliki vojskovođa objasnio nam je da će taj zločin ukinuti korupciju u Hrvatskoj. Svatko tko živi ovdje. a ima namjeru čitati naše portale. trebao bi u pričuvi imati vrećicu za riganje.

Zašto je pobijedio Trump, milijarder seljačina, divljak, jebač kurvi, republikanac desničar… Ne bi li bilo logično da pobijedi konkurentica u finom kostimiću, tamne kože, to se nosi, čiste prošlosti i žena koju podržava Obama?

Svaki nastup faraona Plenkovića kod normalnih građana Hrvatske izaziva duboko gađenje. Taj dugogodišnji lažljivac koji u šaci drži partiju koja desetljećima uništava Hrvatsku uporno nas uvjerava da je to za naše dobro. Ovih je dana Zelenski veći od Zelenskoga. Ne bi me čudilo da je krenuo na satove sviranja klavira kurcem.

---

Ne znam postoji li itko u Hrvatskoj tko u Plenkoviću ne prepoznaje ciničnog, manipulativnog gada koji je spreman učiniti baš sve da bi se sigurnije osjećao u američkoj i briselskoj guzici. Pa ipak, je li ovo moguće?

Odavno ne gledam što se dešava u našem saboru ali vijesti ponekad ipak stignu do mene. Prijateljica Vera iz Beča poslala mi je jutros snimak okršaja između zastupnice Ivane Kekin i Velikoga vođe.

Hrvatska je poznata kao mala ali herojska zemlja. U Domovinskom ratu se borilo pola milijuna heroja, iduće će godine taj broj najvjerojatnije narasti na milijun, dečki skupljaju dokumentaciju. Isplatit će im se. Borili su se za ovu slobodu i ovu demokraciju u kojoj se mi danas davimo.

Možda je jedna od najpoznatijih fraza koju svaka država ponavlja svojim podanicima, “ne smije se uzimati pravdu u svoje ruke”.

Čitam o nesreći koja je zadesila pomorce Jadrolinije i srce me boli. Ne znam jesu li već šefovi Jadrolinije i ostali uključeni u priču izrazili porodici stradalih “duboku sućut”, ako i jesu ja znam da im se zaista za njih i njihovu sudbinu jebe, ono baš jebe.