Nikad nisam upoznala gospođu Nives Celzijus. Žao mi je zbog toga. Prema toj gospođi gajim iskreno poštovanje. Mlada, hrabra, vrijedna, uspješna, pametna… I još uvijek je u Hrvatskoj nisu kamenovali. Osim verbalno. To zato jer je Hrvatska uljuđena, civilizirana, europska zemlja. Da nije, Nives Celzijus bi sigurno obrijali glavu, iskopali rupu u zemlji, uvalili ju u nju do vrata, a onda gledali kako joj galebovi na smetlištu kopaju oči a divlji psi grizu lubanju.
Iza mene je najodvratnija godina otkako imaju Hrvatsku. Za vrat su me udruženim snagama zgrabili mafijaši i mantijaši. Kako se iskobeljati iz klinča. Revolucijom? Što je revolucija?
Danas se riječkim Korzom vuklo nekoliko kolona, zaštitari su budno pazili da se čekači na porciju ribica međusobno ne pobiju. Nisu se ni gurali, ni mlatili, ni vikali jedni na druge. Koračali su polako i pristojno prema onima koji će im udijeliti ručak u plastičnoj posudi.
TV Mreža izvještava o padu Vedrane Rudan, ateista, agnostika te LGBT aktivista 27 metara u zemlju. Uzrok pada nisu loše obavljeni radovi na hrvatskim prometnicama, već dijabolična inverzija svijesti i savjesti. Detaljnije u dnevniku TV mreže:
Riječanke i Riječani! Hrvatice i Hrvati! Ljudi!
Milanović, Američki Čovjek na Našem Terenu odlučio je Amerima izručiti Riječku luku za pretovar bojnih otrova iz Sirije. Naše unuke, našu djecu, nas, naše majke i očeve izručio je na milost i nemilost Amerima kojima je potpuno svejedno od čega i gdje će crknuti NATO žrtve.
Albanija je odbila prekrcavanje bojnih otrova, “zbog pritiska javnosti”, kako javlja Hrvatski radio. Srećom po Amere u Hrvatskoj postoji Američki Čovjek ali ne i javnost. Bojni će se otrovi ipak iskrcavati u Riječkoj luci.
Nikoga tko živi u ovoj zemlji nisu začudili rezultati referenduma. Hitler bi bio zadovoljan. Kad je krenuo u osvajanje svijeta najprije je u logore poslao homoseksualce. Na rukavu su morali nositi ružičasti trokut.
Kakav divan dan! Bila sam u povorci Riječana, Riječanki, djece, beba koji su zviždanjem, pljeskanjem i pjevanjem rekli NE hrvatskom fašizmu koji se zove “U ime obitelji.”
Voljela bih da negdje postoji knjižica, pedesetak stranica, mali smo narod, u kojoj bi pisalo tko su hrvati. Za sve one koji žive u ovoj zemlji a ništa ne znaju o hrvatima. Hrvati su bića koja su se u svojoj povijesti uvijek najugodnije osjećala u moćnoj tuđoj guzici. Austrijskoj, talijanskoj, mađarskoj, njemačkoj, američkoj a posebno u EU guzičetini. Bar tako govore. Iz jugoslavenske su izašli razarajući joj hemoroide i najzad postali “svoj na svome”.
Željka Markić, ljupka ženica kojoj bi svaka majka dala svoju vrištavu bebu u ruke sigurna da će je mila gospođa Markić umiriti, nije već na prvi pogled mama, ona je Velika Mama. Njenom tihom glasu, sigurnom nastupu, bujnim grudima koje su često dojile, njenoj vjeri u ono što govori nije moglo odoljeti čak 720 tisuća Hrvata.
