Predsjednik

Odavno ne gledam što se dešava u našem saboru ali vijesti ponekad ipak stignu do mene. Prijateljica Vera iz Beča poslala mi je jutros snimak okršaja između zastupnice Ivane Kekin i Velikoga vođe.

Ne, seks nije precijenjen. Precijenjeni su izvođači. Ima li išta bolje nego nakon seksa, na livadi, plaži, u ljubavnikovom stanu, duboko udahnuti, pa izdahnuti. Nekad je dobar osjećaj bio zapaliti cigaretu. U zrelim godinama ljudi se nakon orgazma opuštaju voćnim čajevima ili mlakom vodom. I poslije orgazma orgazam.

Da, jebeš seks bez orgazma. Mi žene smo na tu temu doktorirale. Netko nam je rekao da moramo partnerima glasnom deračinom poručiti da jebe poput pikamera. (pikamer, hidraulični čekić, op. a.) Udri jače, manijače! Laž, laž, laž! Čemu dernjava? Bolje navući gaće, traperice, majicu i vratiti se mužu. Pretvaranje crva u pikamer krvav je posao koji se isplati samo kad se dobro plati.

Svi već znate, ali nekako moram početi. Danas sam gostovala na televiziji N1 u Zagrebu kod novinarke Ive Puljić-Šego. Da mi je netko rekao da ću postati brejkingnjuz zato jer sam o trenutačnom predsjedniku Hrvatske rekla ono što o njemu godinama pišem, pomislila bih da je lud.

Nikad mi nije palo na pamet da bi bilo koji tekst mogao do njega stići. Čovjek je bio premijer, danas je predsjednik, moraš kao autorica koja je prisutna samo na svom blogu biti zaista bolesno opsjednuta svojom veličinom pa pomisliti da će se na neki tvoj komentar osvrnuti Predsjednik osobno, pa bio on i Milanović.

Pišem tekst koga sam davno napisala. Pred sto godina jednoj je našoj političarki kolega političar rekao da nije za mudraca nego za madraca. Sve se hrvatsko feminističko diglo na noge jer je divljak uvrijedio ženu, a žena je u percepciji hrvatskih feministica i ponekog feministe krhko biće koje treba štititi svagdje i na svakom mjestu.

Teško mi je bilo onda, teško mi je i danas, objasniti tezu koju držim notornom. Kako se može nešto, političari nemaju spol, uvrijediti na bilo što što im kaže drugo nešto?  U najnovijoj priči predsjednik Milanović  obrušio se na dvije političarke. Te su gospođe, imena su nebitna, iskoristile svoju legitimnu potrebu da budu fotkane. Naši političari, osim kad kradu, drugo i ne rade. Političarke su stavile ploču „Ured predsjednika“ na zid zgrade u kojoj su se hrvatski kriminalci velikog kalibra sastajali za vrijeme korone. Lisice, nisu na zid stavile ploču „Vlada“ jer su znale da Plenki ne bi popizdio za razliku od Zokija koji nasrće na svaku provokaciju poput vepra na ovlaženu krmaču.

Jučer je izabran peti predsjednik Hrvatske. Nažalost, izbor me nije ostavio hladnom. Umjesto da opušteno čitam “Moju borbu”, šesti dio, drugi put, histerija “crvenih” i očaj “plavih” vratila me u prošlost.

Bok, sretnici!

Zašto želite pobjeći? Što vam fali? Jedete, pretpostavljam, pijete, nadam se, toplo vam je, možda, daju vam lijekove, bar povremeno, i pojma nemate što nas slobodne i oblokane demokracijom jebe ovih dana?

Zahuktava se hrvatska predsjednička kampanja. Već na početku imamo “aferu Barbika”. Neš ti afere. Netko, kod nas se nikad ne može otkriti “tko”, je na nekoliko milijuna hrvatskih adresa poslao “povjerljivi material” koji diskreditira “Barbiku”. Gospodin Josipović se zabrinuo. Sazvao je konferenciju za tisak, demantirao insinuacije “obavještajnog podzemlja” da je on autor projekta. Od “slučaja Barbika” distancirao se i HDZ. Po njima, najvjerojatnije SDP podmeće HDZ-u da bi naškodio “Kolindi” koja želi biti “predsjednik” Hrvatske, blablablabla… I još bla.

Što je ono najgore što se ženi može dogoditi? Da je jebe otac, brat, sin, Duh Sveti? Najgore je kad ženu službeno mora jebati predsjednik države. Svaki predsjednik države je, prije nego postane predsjednik države, običan muškarac. Ne previše pametan, ne previse lijep, smije biti glup, bešćutan svakako, lažljivac obavezno, obrazovan vrhunski ili polupismen, izvrstan muzičar, sjetimo se Clintona, manje izvrstan kompozitor, sjetite se…