Korona

U izolaciji sam. Imam sve vrijeme ovoga svijeta. Surfam. Na portalu novčanik.hr naletjela sam na tekst Dražena Gudića iz ožujka 2019. godine.

Korona je provalila u svačiji život. Divlja diljem svijeta, ljudi su izbezumljeni. Ja sam među njima.  Na portalima gledam stručnjake koji sve znaju o virusima. Nikome od njih ne vjerujem. Problem je u meni. Otkako živimo u Hrvatskoj svakoga dana vidimo kako baš ništa ne funkcionira. 

Korona ne posustaje. Srećom, svi su hrvatski pacijenti odlično, imaju “blage simptome”, leže u izolaciji i uživaju. Oni koji su se vratili doma iz Italije sami su sebe stavili u karantenu da ne bi zarazili druge.

Znam jednog od takvih. Kiše, ne “u rukav” kako bi trebao nego u sve oko sebe. Putuje od šanka do šanka, informaciju da je stigao iz Milana krije k’o zmija noge. Mnogi od nas znaju da je lik hodajuća korona, ali on ne vjeruje ni u izolaciju ni u koronu.

Mene koronavirus ne može ni iznenaditi ni ubiti jer stalno pratim naše portale. Na Indeks skačem iz minute u minutu, tamo sve piše. Neki i govore.