Kapitalizam

U petak u Beogradu kreće Noć knjige.

Neki su stari ljudi u mojim godinama teško bolesni, prepušteni na milost i nemilost svojoj djeci. Mnogi su jako siromašni jer su sve dali djeci.

Ne vjerujem u “demokraciju”. Ona je za mene diktatura drugim sredstvima. Moja draga prijateljica koja trenutno izolirana sjedi u stanu u Rimu i smije prošetati svoga psića samo u svom kvartu, u trgovinu ona i muž ne smiju skupa, skrenula mi je pažnju na tekst Teofila Pančića “Korona i Hitler, Englezi i Srbi”.

Dok su Ameri sa saveznicima u Libiji ubijali žene, djecu, nemoćne, stare, a zatim raščerečili Gadafija pitala sam se zašto su to učinili. Mediji su nam nudili nekoliko odgovora. Ameri, Talijani, Englezi, Francuzi…, željeli su divlju zemlju blagosloviti demokracijom. To nikako nije bilo sve.

Jutros je zazvonio telefon u tri ujutro. Znala sam. Moja stara opet ne zna da li je tri ujutro ili tri popodne. Digla sam slušalicu jer davež nikad ne odustaje.

Opet on:“Srce, što ovoga časa nosiš na sebi?” “Muža.” Spustila sam slušalicu. Volim kad ljudi misle kako vodim buran seksualni život.

Redovito čitam fenomenalnu Jasminu Popović u odličnom Forumu, najboljem hrvatskom tjedniku. Njena je teza, evropski krupni kapital uhvatio je radnike za gušu, oni stoga pale sve pred sobom. Život u Evropi postao je noćna mora.